Jedno od najpoznatiji, od svih izgubljenih tehnologija, je ono što je poznato kao Grčka Vatra, zapaljivo oružje koje je koristila vojska Vizantijskog carstva. Primitivni oblik napalma, Grčka Vatra je vrsta “ljepljive vatre” koja je mogla gorjeti čak i na vodi. Ovo oružje je korišteno u odbrani Carigrada od napada arapskih osvajača.

Korišteno je na više načina, na početku u staklenim posudama kao ‘ Molotovljev koktel’, kasnije, kao divovske bronzane cijevi montirane na ratne brodove iz kojih su ispaljivali smjesu na neprijateljske brodove. Bilo je čak i manjih vrsta koje su se mogle koristiti u stilu modernih bacača plamena.

Tehnologija koja stoji iza Grčke Vatre sigurno nije potpuno strana. Uostalom, moderne vojske koriste slična oružja godinama. Ipak, najbliži ‘srodnik’ Grčkoj Vatri, napalm, nije usavršen do ranih 1940-ih, što bi značilo da je ova tehnologija bila izgubljena nekoliko stotina godina.

Oružje je nestalo nakon pada Vizantijskog Carstva, a naučnici godinama pokušavaju pronaći tačan sastav. Vodeća teorija je da je u pitanju smjesa nafte, kalcijum- oksida, kalijevog nitrata ili sumpora.