Danas je 1. maj – Međunarodni praznik rada. Dan kada bi, makar simbolično, trebalo da slavimo dostojanstvo radnika, prava zaposlenih i borbu za poštene uslove rada. I dok roštilji dime širom Bosne i Hercegovine, sve je manje onih koji ovaj praznik dočekuju s osmijehom i osjećajem ponosa na svoj rad.
U zemlji gdje je više onih koji traže posao nego onih koji ga imaju, gdje plata ne prati cijene, gdje mladi odlaze trbuhom za kruhom, 1. maj više liči na tužnu uspomenu nego na praznik. Nekada su sindikati vodili masovne proteste, radnici su tražili bolje uslove, borili se – danas većina šuti. Ili su otišli. Ili nemaju snage više da se bore.
Na izletištima i planinama danas će biti gužva. Biće muzike, piva, roštilja – jer narod zna da se odmori kad već ne može da se nada boljem. Možda se baš zato ovaj praznik i održao: kao dan kada zaboravimo stvarnost i pravimo privid normalnog života.
Ali radnik u BiH danas nema šta da slavi. Ima samo nadu – da će mu sutra biti bar malo bolje nego juče. A i ta nada, polako, odlazi sa svakim autobusom za Njemačku, Austriju, Irsku…
Sretan vam 1. maj – ako ništa drugo, da bar ovaj dan provedete u miru, sa svojima, daleko od svakodnevnog stresa, nepravde i borbe da se preživi.
Central news
