Nova administracija američkog predsjednika Donalda Trampa takođe želi Šmitu vidjeti leđa, ali iz drugih razloga. Trampovi ljudi smatraju da je Šmit postavljen na ovu funkciju dogovorom predstavnika administracije Džoa Bajdena, čiji legitimitet američkog predsjednika Tramp osporava otkad je Bajden položio zakletvu, jer smatra da je Bajden osvojio mandat izbornim prevarama, koje, inače, nikada nisu dokazane, sa Evropljanima, posebno s Angelom Merkel, bivšom njemačkom kancelarkom, koju Tramp takođe nikad nije volio. Šmit je za Trampa dio neoliberalnog koncepta i on želi da svi elementi međunarodne politike, barem kad je Amerika u pitanju, budu usklađeniji s njegovom vizijom. Osim toga, Tramp želi natjerati Vladimira Putina, predsjednika Rusije, da okonča rat u Ukrajini metodom štapa i šargarepe – sankcijama i prijetnjama da će Ukrajinu naoružati najmoćnijim američkim oružjem s jedne strane, i pristajanjem na davanje veće uloge Rusiji u međunarodnim odnosima, dijelom i kroz jačanje institucija Ujedinjenih nacija, uključujući i Savjet bezbjednosti UN-a.

Sjednica u UN-u

I tu dolazimo do teze iz prvog paragrafa ovog teksta. Šmit će za nekoliko sati predstaviti redovan izvještaj Savjetu bezbjednosti UN-a o stanju u BiH, a od izlaganja američkog predstavnika biće jasno da li će Amerika, barem još neko vrijeme, tolerisati Šmita, ili će krenuti u njegovu smjenu.

Smjena Šmita, ako bi se Amerikanci za to odlučili, neće biti moguća bez dogovora s evropskim partnerima. Prvo zato što visoki predstavnik mora biti Evropljanin, a drugo zato što Francuska i Velika Britanija imaju pravo veta, koji stoje iza Šmita, pogotovo Britanci. Ako Rusija želi da eventualni novi visoki predstavnik bude eksplicitno potvrđen u Savjetu bezbjednosti, mora se pitati i Britance i Francuze.

Sada se postavlja pitanje da li je Trampu važnije da smijeni Šmita, ili da se zamjeri evropskim partnerima, i to u trenutku kada mu je evropsko savezništvo potrebno i za okončanje rata u Ukrajini, i za, što je za Trampa mnogo važnije, odvajanje Evrope od Kine.

Dvije strane medalje

Pozicija Republike Srpske u ovoj situaciji je lagodna, pa čak i povoljna jer je Banjaluka otpočetka, uz ruski blagoslov, potkopavala Šmitov autoritet i legitimitet. Međutim, druga strana medalje je da je Banjaluka naljutila Evropljane, koji ne žele da se neko viđa s Putinom u trenutku kada on, prema njihovom viđenju, nastoji da vojno porazi Evropu i dođe na granice bivšeg Varšavskog pakta. Šta je važnije – imati blagonaklonost Amerike ili imati blagonaklonost Evrope, stvar je procjene.

Savjet bezbjednosti bi trebalo i potvrditi mandat EUFOR-a, što je Evropljanima izuzetno važno, a Rusija je nagovijestila da će podržati obnovu, što Moskvi daje određenu snagu u eventualnim pregovorima oko Šmita. U ranijim okolnostima, Moskva ne bi otkazala mandat EUFOR-u jer bi to automatski značilo aktiviranje mandata NATO-a, ali u novim geopolitičkim odnosima kada Tramp ne želi dodatne vojne troškove za odbranu Evrope i evropske bezbjednosti sve se može dovesti u pitanje.

U svakom slučaju, predstoji nam do sada najzanimljivija sjednica Savjeta bezbjednosti o stanju u BiH, i uzbuđenja svakako neće nedostajati.