LUKA NOVOSEL-MLADI MULTITALENTOVANI MUZIČAR KOJI JE AKCIJOM ,,ULIČNI SVIRAČ,, ODUŠEVIO PALE

Luka Novosel je mladi multitalentovani muzičar iz Pala, apsolvent na Muzičkoj akademiji Univerziteta
u Istočnom Sarajevu koji svira više muzičkih instrumenata od kojih najviše preferira harmoniku i klavir.

Luka se bavi različitim vrstama muzike: pop, rok, narodna, izvorna, klasična, jazz i blues muzika. Medju stanovnicima Pala je omiljen i redovno angažovan na slavljima, gdje ga pozivaju da svojim sjajnim sviranjem na harmonici uz pjesmu napravi nezaboravnu atmosferu. Široj javnosti je postao poznat nakon fantastičnog nastupa u sklopu  jedne humanitarne akcije koju je sam organizovao, a na kojoj se okupio ogroman broj ljudi sa Pala.

Luka kaže da muziku živi, osjeća i da je muzika nešto neopisivo, a u drugu ruku lijepo i zahtjevno.

Redakcija: Koliko je danas teško raditi ono što voliš?

Luka: Raditi posao i baviti se nečim što iskreno, srcem i dušom voliš je nešto najljepše što čovjek može sebi
da priušti i samim tim uživa u tome što radi. Svako od nas ima svoj put karijere koju gradi od malih
nogu- neko je izabrao lakši put, neko teži, ali svaki posao je u neku ruku težak, ali itekako zna biti
lijep i zanimljiv. Teško nije, samo se mora raditi sa razumijevanjem, sa puno ljubavi, uvijek
profesionalno pristupiti poslu. Za nas umjetnike uvijek kažu: ‘ma lako nam je za vas, vi
svirate/plešete/crtate.. i slično.  A kako mi koji se bavimo nekim drugim poslovima?’
Ja sam definitivno uvjeren da se svaki čovjek rodi sa velikom dozom talenta za koji treba
mnogo rada, vježbe i ulaganja da bi on isplivao na jednu kvalitetnu granu i da bi izgradio jedno
sopstveno zadovoljstvo na polju karijere. Kada bi mene pitali da li bih više volio da radim posao koji mi
se ne sviđa ili u kojem se lično ne vidim, a da radim za neku veću zaradu, ili da sa druge strane bude
nešto što istinski volim za neku simboličnu zaradu, ja bih izabrao ovo drugo, ali ipak današnje vrijeme
je takvo da se moraju obezbijediti novčana primanja za školovanje, ulaganje u sopstveno znanje,
u predmete za rad i uopšte život i stvari koje iziskuju svakodnevne troškove. Ali na kraju, čovjek se
najljepše osjeća kada radi ono što istinski voli i osjeća i samim tim život bude ljepši.

Redakcija:  Kada se pojavila ljubav prema muzici?

Luka: Muzikom se bavim od svoje devete godine, kada sam upisao
ujedno i prvi razred niže muzičke škole i evo danas sam apsolvent na Muzičkoj akademiji Univerziteta
u Istočnom Sarajevu, sa svoje 24 godine. U nižoj muzičkoj školi sam se odmah u startu opredijelio za
harmoniku, jer mi je ona nekako još od malih nogu jedna velika ljubav. Moji roditelji su to uvidjeli
kroz moju maštu i razmišljanje dok sam još bio dijete i usmjeravali me u tom pravcu. Kao dijete sam mnogo više slušao muziku nego ostala djeca iz mog okruženja, što mi roditelji danas prepričavaju. Nisam bio kako treba ni prohodao, a
roditelji su primijetili da imam ritmizovane (koliko-toliko) pokrete ruku, plesa. Oduševljavao sam se
svakoj muzici koju čujem. Uživao sam u folklornoj muzici. Igram i folklor već dugi niz godina, ali sam harmoniku izabrao baš iz tog nekog razloga, jer je usko vezana uz naš narodni folklor i kao dijete mi je bila
velika želja da postanem i ja dio toga.  Želio sam postati vrhunski muzičar na tom instrumentu. Kasnije se javila velika želja i za sviranjem klavira, ali ne na polju klasične muzike koju izuzetno volim, nego na polju pop muzike gdje je klavir izrazito dominantan instrument. Dok sam bio učenik srednje muzičke škole i student akademije bio sam veliki fan pop-rok muzike, pogotovo muzike naših domaćih kantautora poput Čole, Džibonija, Bijelog Dugmeta. Nekako mi je od malih nogu Čola veliki uzor, a inače me oduševljavala sva kvalitetna muzika koja dolazi od velikih majstora, kako solo izvođača tako i svjetskih bendova.
Tako danas sviram aktivno harmoniku i klavir i nekako se pronalazim podjednako u par žanrova.
Pored pop-rok muzike, sviram i našu narodnu izvornu muziku koju izuzetno volim da slušam i sviram.
Takođe sam aktivni član muzičkog sastava Katera koji njeguje i čuva tradiciju etno muzike naših prostora. Sviramo i svoju autorsku muziku, duhovnu, svjetovnu kao i obrade sevdalinki koje su naše blago. Šund ne volim, niti da slušam niti da sviram. Volim svaku muziku koja je kvalitetna i koja nosi osobenosti naroda  iz svih krajeva svijeta.  Zbog toga čovek treba,
pogotovo ako je profesionalni muzičar, da posluša dosta žanrova i tipova muzike iz svih krajeva svijeta, a
naravno  i muziku svog naroda bilo kojeg da je žanra.

Naša muzika mnogo vrijedi i zaista je lijepa.
Muziku živim, muziku osjećam i to je nešto neopisivo, a u drugu ruku lijepo i zahtjevno.

Redakcija: Koliko vježbe i truda je potrebno da se spremite za jedan nastup?

Luka: Kao i za svaki drugi posao/fakultet/školu. Muzički fakulteti su itekako zahtjevni, ali kada se razumije i na
vrijeme savlada gradivo.  Instrumentu
se treba posvetiti maksimalno i kada se dođe u situaciju da se faktički ‘diše’ sa instrumentom, onda se može reći da se savladao neki nivo. Svako od nas postavlja sebi neke nove izazove i trudi se da ih što prije savlada.
Što se tiče nastupa, svaki nastup iziskuje određenu pripremu. Lično ja danas sviram više žanrova muzike.
Obožavam pop-rok muziku, narodnu izvornu, klasičnu, jazz i blues muziku. Takođe sviram i etno muziku u
muzičkom sastavu ‘ Katera ‘. Svaki poziv mi je itekako drag na svoj poseban način i on samim tim iziskuje
mnogo vježbe i truda. Ja mnogo slušam muziku i smatram da,kada čovjek detaljno upozna muzika
koja se svira, tj. ‘šta je pisac/pjesnik htio da kaže’ onda prsti sami idu.

Redakcija: Konkurencija u ovom poslu je velika, koliko to utiče na Vaš rad?

Luka: Ne volim takmičenja. Od malih nogu takmičenja me nisu zanimala, jednostavno ne volim da se
takmičim sa drugim ljudima. Što se tiče konkurencije, ja sviram istinski ono što volim i osjećam sa ljudima koji
su takođe izuzetno profesionalni i cijenjeni u ovom poslu, meni dragim ljudima. Ja se uvijek vodim onom logikom da kvalitet uvijek ispliva na površinu, kako u muzici tako i u životu. Svi žanrovi muzike
imaju svoju publiku, ljudi slušaju ono što vole, a meni je mnogo drago što svakodnevno dobijam pozitivne komentare na kvalitet svirke, kako moje, tako i mojih prijatelja sa kojima ja sarađujem i mnogo mi je drago što je to tako, a trudiću se da budem što bolji.

Redakcija: Poznato je da danas komercijalna muzika prolazi najbolje kod publike, sta Vi najcesce izvodite na svojim
nastupima?

Luka: Jeste! Ono što je u modi, to će se uvijek u velikim procentima slušati. Muzika vam je isto kao
garderoba- što je trenutno u modi, to se i nosi. Tako je isto i sa muzikom. Sjećate se vremena kada su se nosile
traperice? Meni roditelji kada prepričavaju muzička dešavanja iz bivše Jugoslavije, ja nekako poželim da se
transportujem u to vrijeme pa bar malo vremena da provedem sa velikim zvijezdama i muzičarima koji su ostavili veliki pečat na kvalitetnoj i dobroj muzickoj sceni.
Lično ja sviram tradicionalnu narodnu muziku, domaći pop-rok, klasičnu muziku, etno muziku i takođe mnogo
slušam muziku drugih naroda (španska muzika je itekako lijepa i specifična), tako da sve ono što je kvalitetno sviram kako ‘za svoju dušu’ tako i sa svojim kolegama kojih ima zaista puno i uvijek se trudim da svima dam maksimalno od sebe.

Redakcija: Učestvovali ste u humanitarnim akcijama za Ivanu Bjelogrlić gdje ste nevjerovatnim odzivom na Vaš nastup zapravo i skrenuli paznju šire javnosti naše opštine na sebe… Koliko često se odazivate takvim akcijama i koliko su one uspjesne?

Luka: Da, učestvovao sam u akciji ‘Ulični svirač’ koju sam sticajem okolnosti pokrenuo za našu Ivanu.
Za Ivanu je stvarno veliki odziv građana bio, što je za svaku pohvalu danas, što se kaže u narodu- da se ljudi svih nacija i vjera spoje u jedno da pomognu ono što se treba pomoći. Tako se samo može i pobijediti, a u tom
slučaju i skupiti velika količina novca, pogotovo kada je potrebna našoj djeci.

Ja odavno pratim studente prestižnih svjetskih muzičkih fakulteta, ostalih ljudi koji sviraju neki instrument, koji u svojim gradovima često izađu na ulicu i sviraju najprije iz ljubavi pa onda ‘ako se nešto zaradi-zaradi’.
Tako je i meni došla ideja da i ja izađem na ulicu, sviram za građane koji prolaze. Drago mi je što sam osnovao
tu akciju i volio bih da se muzičari u svim gradovima aktiviraju i daju malo muzike na otvorenom polju svojih
gradova. Uskoro će toga da bude još…
Akcije se uvijek pokažu uspješne. Sa Katerom sam odsvirao dosta humanitarnih koncerata, koji su stvarno na
nas ostavili emotivni pečat i mnogo nam je drago što smo prije svega bili dio toga, u bilo kakvoj pomoći za
nekoga ili nešto.

Redakcija: Sa kojim problemima se najčešće susrećete kao mladi ljudi koji grade svoju karijeru?

Luka: Muzika kao poziv jedino može biti problematična u novčanim ulaganjima i kupovini novih (skupih) instrumenata, studijske opreme
koja je danas neizbježna za snimanje, muzičke opreme koja mora biti kvalitetna i mora da prati današnju tehnologiju kako bi koncert/nastup bio itekako efikasan. Te finansijske stvari nekada predstavljaju problem, ali uvijek se uz dobru organizaciju sve može stići, što bi rekli- jedno po jedno i dođe se brzo do svega.  Polako ulazim i u Jazz muziku. Prestižne svjetske jazz akademije za školovanje tražu
ogromna finansijska sredstva. Ali kada se nešto istinski želi, nađe se način kako u svim poslovima, tako i u
muzici.

Redakcija: Koji su dalji planovi?

Luka: Što se tiče daljih planova, radim na osnivanju sopstvenog muzičkog studija. Takođe, biće riječi i o mojoj školi za mališane koji bi bili zainteresovani da sviraju neke posebne žanrove  na instrumentima koje vole. Po završetku akademije u Istočnom Sarajevu,planiram za koju godinu upisati i prestižnu svjetsku Jazz akademiju, ali o tome kada dođe vrijeme i kada se skupe određena sredstva. Radim na svojoj prvoj instrumentalnoj kompoziciji koju pišem. Nju planiram,
ako Bog da, da objavim na jesen ove godine. Takodje radim i na
instrumentalnom albumu koji će biti itekako zanimljiv. Najbitnije je da smo zdravo, sve će se polako stići!