U manastiru Svete Trojice kod Pljevalja čuva se kivot za koji se vjeruje da su u njemu počivale mošti Svetoga Save. Po predanju, bačen je od strane Sinan-pašinih vojnika koji su nosili mošti u Beograd da ih spale 1594. godine. Pronašao ga je jedan musliman i odnio kući, stavio u podrum i u njemu čuvao jabuke.
Neki imućniji Srbin je stalno od njega kupovao jabuke i bilo mu je čudno kako su s proljeća uvijek tako svježe, kao da su tek ubrane. Pitao je kako uspjeva da ih tako sačuva a domaćin mu je ispričao da u podrumu ima velikog srpskog Svetitelja, i od kada je u njega počeo da stavlja jabuke, nikada nijedna jabuka nije istrulila.
Srbin je odmah ponudio veliki novac da otkupi kivot, pa je domaćin posle velikog pogađanja pristao da ga proda.
Taj čovek je kivot odneo u manastir Svete Trojice kod Pljevalja i predao ga monasima. Od tada je kivot Svetog Save jedna od velikih Svetinja u ovom manastiru. Pred tim kivotom su se ljudi zaklinjali, običaj je da se ljudi provlače ispod njega, a još uvek se događaju čudesna isceljenja bolesnika.
U tom kivotu se danas nalazi i ruka a monasi ga otvaraju samo nekoliko puta u godini, o velikim praznicima. Za tu ruku se vjeruje da je pripadala Svetom Savi. To je lijeva ruka, izvanredno je očuvana, samo joj nedostaje mali prst.
Ljeta 2004. godine, po kazivanju igumana Ilariona, manastir je posetila grupa poklonika iz Bugarske. Meću njima je bilo i nekoliko naučnika iz grada Trnova.
Bugari su zamolili da vide ruku Svetog Save. Poklonili su se Svetinji, a onda su je pažljivo zagledali, nijemo se pogledali i primetno uzbuđeni, samo klimali glavama.
Rekli su da je to nesumnjivo ruka Svetoga Save, zato što se u crkvi bugarskog grada Samokava, koji se nalazi u podnožju planine Rile, kao najveća Svetinja čuva prst, upravo mali prst koji nedostaje, Svetoga Save Srpskog. Sveti Sava je bio prvobitno sahranjen u crkvi, u gradu Trnovu u Bugarskoj. NJegov bratanac, kralj Vladislav, dugo je vodio pregovore sa svojim tastom, carem Asenom, koji nije mogao da odluči da li da dopusti da njegov zet mošti Svetog Save odnese u Srbiju, zato što ga i njegov narod poštuje i ne želi da ostane bez velike Svetinje.
Kada su se car i patrijarh složili da dozvole da Vladislav prenese mošti Svetog Save u Srbiju, monasi su preklinjali da ne ostavljaju bez utjehe ni njih ni narod i da im ostave česticu moštiju velikog Svetitelja.
Ostavljen im je mali prst lijeve ruke Svetog Save.
*Odlomak iz časopisa “Svetosavsko zvonce“ broj 1/2005)
/TAMO DALEKO/
