Tužilaštvo BiH zatražilo je od Apelacionog vijeća Suda BiH da komandantu Trećeg korpusa tzv. Armije BiH Sakibu Mahmuljinu izrekne maksimalnu zatvorsku kaznu od 20 godina za zločine nad zarobljenim srpskim civilima i vojnicima na području Zavidovića i Vozuće 1995. godine.
Na ročištu, na kojem je ispitana prvostepena presuda od 22. januara, kojom je Mahmuljin osuđen na 10 godina, Tužilaštvo i odbrana su u najkraćem obrazložili svoje žalbe, koje su u pisanoj formi dostavili Sudskom vijeću.
Tužilac Vladimir Simović, koji je danas mijenjao opravdano odsutnog kolegu Milanka Kajganića, naveo je da bi za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, za zločin protiv ratnih zarobljenika, te za ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika, za koje je Mahmuljin osuđen, jedina opravdana i svrsishodna kazna bila ona maksimalna.
– Za ratni zločin protiv civilnog stanovništva Sudsko vijeće je osudilo Mahmuljina na kaznu zatvora od jedne godine, za zločin protiv ratnih zarobljenika na dvije godine, a za ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika na osam godina, te mu je izrečena jedinstvena kazna od 10 godina zatvora – podsjetio je Simović i istakao da je za svako djelo izrečena blaga kazna.
Tužilaštvo smatra da Sud nije dovoljno cijenio težinu djela, 22 teško oštećena lica i njihovi uništeni životi, te smrt 52 lica koja su se predala i ubijena na najstravičniji način, zbog čega predlaže da Apelaciono vijeće uvaži njihovu žalbu kao osnovanu i izrekne kaznu za svako krivično djelo iznad minimuma i izrekne kaznu od 20 godina zatvora.
Simović je rekao da su u prvostepenoj presudi, porodične prilike, korektno držanje na Sudu i neosporavanje djela, kao i izostanak teških posljedica, cijenjeni kao neosnovane olakšavajuće okolnosti.
Advokat Vasvija Vidović, branilac Sakiba Mahmuljina, uložila je žalbu na prvostepenu presudu po svim osnovama zbog, prema njenim riječima, brojnih i veoma teških bitnih povreda krivičnog postupka.
Vidovićeva je zatražila oslobađanje ili ukidanje presude i navela “kako je ovo rijedak slučaj u kojem je ispoljeno toliko selektivnosti prema dokazima”.
Prema njenim riječima, Vijeće je zanemarilo sve dokaze odbrane, a od 293 materijalna dokaza, prvostepeno Sudsko vijeće u presudi pomenulo je samo četiri, dok se od 26 svjedoka i dva vještaka, u presudi pominje samo četvoro, od kojih tri usput.
– To su eklatantna kršenja prava odbrane, a Sud je dužan pri donošenju bilo koje presude cijeniti sve dokaze. On ih može i zanemariti, ali mora reći zašto ih ne smatra relevantnim ili zašto ti dokazi, po mišljenju Suda nemaju vrijednost – rekla je ona.
Navela je da je prvostepeno vijeće pogrešno utvrdilo da je Mahmuljin imao efektivnu kontrolu nad odredom El mudžahedin, te da dokazi pokazuju da je ovaj odred za vrijeme akcija “Proljeće `95” i “Farz” bio pretpočinjen 35. diviziji pod komandom Fadila Hasanagića i da postoje njegove naredbe odredu.
Vidovićeva je rekla da je Vijeće poklonilo vjeru Hasanagiću, ali da njegove tvrdnje da nije komandovao odredom nisu tačne.
Branilac Nermin Mulalić osvrnuo se na navode da je optuženi imao razloga da zna ili da je znao za zločine, te dodao da nema dokaza da je Mahmuljin dobio ijedan dokument ili da mu je neko usmeno prenio šta se dešava.
Mahmuljin je danas još jednom izrazio žaljenje “svima koji su doživjeli neugodnosti”, te dodao da su svi pripadnici Trećeg korpusa koji su poštovali njegove naredbe, prema 284 zarobljena pripadnika Vojske Republike Srpske, postupali po propisima.
Apelaciono vijeće naknadno će donijeti odluku o žalbama.
