Intervju

Vladimir Vasić za Central news: Ne puca se iz oružja, ali pucaju porodice, brakovi, ekonomije, privreda, obrazovanje

Sociolog iz Istočnog Sarajeva Vladimir Vasić za Central News govorio je o trenutnom stanju našeg društva, političkim krizama i sociološkim fenomenima. ,,Ne puca se iz oružja, ali pucaju porodice, brakovi, ekonomije, privreda, obrazovanje! Pucaju zbog izmišljenih i nametnutih afera i kriza u koje se pokušava narod uvući da bi se sakrila odgovornost za nesposobnost onih koji nas u haos uvlače”, kaže Vasić.

♦ U kakvom to društvu živimo? Da li su trenutne krize u našem društvu samo regionalne ili opšte?

♦ Komplikovanom! Kompleksnost Bosanskohercegovačkog društva se ogleda prvenstveno u činjenici da je riječ o tranzicionoj postkonfliktnoj, multikonfesionalnoj i multinacionalnoj zajednici koja je po državnom uređenju jedna od najkomplikovanijih u svijetu. Iz svega ovoga proizlazi, po automatizmu, složen socioekonomski i društvenopolitički aparat koji se najviše osjeti na nivou običnog građanina i njegovog zadovoljenja elementarnih ljudskih prava. Bosna i Hercegovina je već odavno zemlja krajnosti! Čini mi se da se to nameće kao sistem svakodnevnog života. Kao da smo se navikli na svakodnevni haos, nijemo posmatrajući smjenjivanje krize za krizom! Opasno je što smo se zadovoljili sentencom „dobro je dok se ne puca“. Ne puca se iz oružja, ali pucaju porodice, brakovi, ekonomije, privreda, obrazovanje! Pucaju zbog izmišljenih i nametnutih afera i kriza u koje se pokušava narod uvući da bi se sakrila odgovornost za nesposobnost onih koji nas u haos uvlače! E to i takvo “dobro“ nas je kao društvo svrstalo izuzetno visoko na ljestivici kriminala, korupcije i zajednica nepoželjnih za život! Umjesto da se bavimo konkretnim životnim pitanjima i nalazimo način za jačanje ekonomije i razvoja zajednice, mi dovodimo u upit mir i stabilnost! U kontekstu toga otišli smo predaleko i ne vidim ni volju ni htjenje odgovornih lica za sadašnju krizu da se zaustavi dalji sunovrat! Narod je najmanje odgovoran za sadašnje stanje, ali u konačnici odgovornost mase se ogleda u „odmahivanju rukom“ i nedovoljnoj želji i motivu da se konačno krene u neke promjene koje nisu nužno političke!

♦ Kako gledate na društveni život mladih u Istočnom Sarajevu i Republici Srpskoj? Da li jeistina da velika većina mladih uopšte ne vidi sebe na ovim prostorima i čeka prvu priliku za odlazak u zemlje zapadne Evrope ili je ta priča preuveličana?

♦ Istočno Sarajevo je, svidjelo se nekome ili ne, grad koji se iz dana u dan, u urbanom smislu, mnogo razvija i dobija moderne konture, što je neoboriva činjenica! Ali ne samo ovdje kod nas već i u čitavoj Republici i državi problem je posrnuće privrede. Uviđam da, konkretno kod nas, napredak bilježi samo uslužni biznis – kafići, restorani, kockarnice i kladionice, dok je sve manje privredne i obrtničke djelatnosti koja bi omogućila veći obrt sredstava i izvor egzistencije za građane! Naravno, ti problemi nisu samo zadatak lokalnih čelnika već su alarm za uzbunu viših republičkih instanci. Istina je da su uslovi života usloženi raznim socioekonomskim i političkim faktorima te da takvo stanje ne ulijeva sigurnost među stanovništvo, naročito ne prema mladim ljudima. Ali, kao sociolog uviđam da se jedan dio mladih ljudi ponaša letargično u smislu da su nezainteresovani da bilo šta promijene ili da se aktivno uključe u rješavanje određenih problema koje zdušno kritikuju na društvenim mrežama. Nasušna potreba društva je da se mladi ljudi aktiviraju i pređu iz statusa političkog i društvenog objekta u aktivni subjekat! Ne smijemo dozvoliti da u našem gradu ne postoji alternativa za kladionicu i ulicu!
Nije ni na Zapadu više situacija kakvom je mi zamišljamo. Naprotiv, način života i rada je u nekim situacijama čak i komplikovaniji nego ovdje. Naravno, razvijenije države od BiH nude građanima socijalnu i ekonomsku stabilnost što ovdje nije slučaj! To je jedan od značajnijih razloga zašto ovu državu napuštaju ne samo pojedinci, nego čitave porodice, što će u konačnici dovesti do potpunog demografskog kraha.

♦ Da li smatrate da su socijalne razlike u Istočnom Sarajevu i Republici Srpskoj ekstremno

izražene? Da li zaista postoje samo ,,dva sloja”, bogati i siromašni?

♦ Da smo jasno, socijalne razlike su uvijek postojale i one su činjenica u svakom društu. Mi smo izašli prije nešto više od tri decenije iz lažnog jedinstva oličenog u komunističkom režimu Josipa Broza, gdje se grubo nametao sistem „bratstva i jedinstva“ iako je, i tada, možda čak više nego i sada, bila izražena klasna podjela na bogate i siromašne samo se u to vrijeme nije, zbog lažnog morala, smjelo javno o tome govoriti! Kako to da „jedinstvena braća“ naprave užasno krvoproliće devedesetih!? Čini mi se da se danas tim kategorijama vješto politički manipuliše, te da se naročito socijalne kategorije stanovništva zloupotrebljavaju u ove ili one svrhe –obično u izbornim ciklusima. To je poražavajuće! Ne mislim da su u mjeri ekstremnog izražene socijalne razlike, ali da se taj polaritet iz dana u dan osjeti i zaoštrava- to je činjenica! Veliki broj stanovništva je u tom srednjem sloju, ali nezanemariv je i onaj broj socijalno ugroženih kategorija stanovništva koje graniče sa siromaštvom ili su u potpunom siromaštvu. Moramo veću pažnju i energiju usmjeriti ka socijalno ugroženim i siromašnim, a ne kritici bogatih! Važnije je usredsrediti se na ljude koji su u stanju socijalne potrebe i iznađi model kako njima olakšati život!

♦ Ko su uzori mladih u Istočnom Sarajevu i Republici Srpskoj? Da li poznata šala da u našem društvu uspijevaju samo kriminalci i političari zapravo možda i nije šala?

♦ Mnogo je mladih divnih ljudi iznjedrio naš grad, koji su njegovi najbolji ambasadori u svijetu! Prvenstveno mislim na fantastične sportiste, učenike i studente sa impozantnim rezultatima, ljude iz književnosti i kulture koje, čini mi se, više prepoznaju sa strane nego mi ovdje. Smatram da takvi ljudi trebaju biti uzor ne samo mladima već i nama zrelijim, da posluže kao korektivni faktor! Ne bih baš u isti koš stavio političare i kriminalce, iako narod više puta ove prve naziva ovim drugim, što u nekim slučajevima i nije daleko od istine. Ali je nekorektno i krajnje nepošteno generalizovati bilo koga pa i političare, među kojima ima čestitih i poštenih ljudi , koji mogu poslužiti kao primjer. Nažalost, pojedinci iz tog miljea su do te mjere unakazili ugled i urušili dignitet profesije da se politika gadi ljudima. Politiku obično vezujemo za one najgore, što je pogrešno!

Ne, ne mislim da uzor bilo kome trebaju biti kriminalci, ali ni korumpirani političari sa kupljenim diplomama, već časni i pošteni ljudi koji žive od svog rada!

Nažalost, sistem vrijednosti je takav da se nameće koncept koji je atipičan za nas gdje se ne cijene prave vrijednosti, pošten i čestit rad i doprinos zajednici, već makijavelistički pristup- gazeći do cilja ne biramo sredstvo!

♦ Ima li nade za bolje sutra? Šta je to što je potrebno da se hitno uradi da bi društvo Republike Srpske i BiH konačno krenulo naprijed?

♦ Da bi se uspostavio funckionalan odnos među ljudima, potrebno je krenuti od tri neophodne pretpostavke koje su u BiH i te kako potrebne – sloboda, različitost i zajednica. Odnosno, da bi mogli ispoštovati integritet druge ličnosti neophodno je da je prihvatimo onakvu kakva ona jeste, sa svim kvalitetima i slabostima koje posjeduje. Ukoliko tako postavimo stvari dajemo joj slobodu da bude, iako drugačija od nas, slobodna i autentična ličnost. Na ovakvim principima je potrebno i jedino moguće graditi funkcionalnost u Bosanskohercegovačkom društu zajedno sa drugim, prihvatajući njegovu različitost i dozvoljavajući mu da bude drugačiji, ali ipak prihvaćen i voljen. U ovakvoj konstalaciji stvari moguće je govoriti o zajedničkom životu i nasušnom pomirenju.
Moramo prevazići stereotipe i strahove od drugog u BiH i otkloniti predrasudu da je drugi prijetnja! Potrebno je razvijati međusobne odnose temeljene na povjerenju i istini jer zajednica ne ugrožava ličnost. Ne smijemo nerođenoj djeci u amanet ostavljati račune iz prošlosti!

♦ Da li smatrate da postojeće krize svjesno stvaraju političke elite ili se one spontano pojavljuju same od sebe kao rezultat opštih društvenih kretanja?

♦ Bez mnogo filosofije, svima je jasno ko i zbog čega generiše krize u Bosni i Hercegovini! Tu je matematika jasna.
Neprihvatljivo je da zarad ličnog komoditeta i prikrivanja afera i kriminalnih radnji čitav sistem guraju u kovitlac sukoba i nemira! To narod mora da prepozna! Važno je iznad svega očuvati mir i sigurnost, ali već konačno početi sa konkretnim koracima koji će obezbijediti normalan i funkcionalan život! Ne možemo da se hranimo spinovanom politikom!

Istorija je pokazala da su zagovorači nemira i sukoba uvijek bili adekvatno kažnjeni i prema njima se istorija odnosila nepogrešivo! Vjerujem da će isto tako biti i sada, da će se postići političko, nacionalno ali i međunarodno (u BiH) jedinstvo svih naroda te da ćemo se oduprijeti svakom pokušaju zagovaranja nemira i sukoba koji će najviše pogoditi običnog čovjeka!

Ratni huškači, zagovornici sukoba i nemira nisu nikakvi narodni heroji niti mogu braniti nacionalni identitet na način kako to sada pojedinci čine, niti su u službi naroda već isključivo inicirajući sukobe nastoje da pod plaštom haosa aboliraju sebe od nedjela! Narod takve vrlo brzo prepozna i adekvatno „nagradi“ i pošalje na istorijsko smetljište gdje im je i mjesto! Ako ništa, tu lekciju smo morali naučiti iz prošlih sukoba!

♦ Jesu li ekonomska pitanja presudna za razvoj društva i izlazak iz opšte krize?

♦ Presudno je da se okrenemo ka budućnosti, a ne da konstantno rovarimo po prošlosti i izvlačimo nekakve ružne stranice istorije i koristimo ih za dnevnopolitičke svrhe! Narod je umoran od manipulacija i obmanjivanja od strane odgovornih. Moramo mnogo kao narod da poradimo na samopoštovanju, ali poslije toga i na razumijevanju onoga do sebe, što je izuzetno važno za budućnost šarolike bosanskohercegovačke zajednice!

♦ Za kraj, koja je vaša poruka mladima Istočnog Sarajeva i Republike Srpske?

♦ Ostajte ovde! Oni koji su svoje živote ugradili za našu slobodu ne zaslužuju da ih ostavimo, da njihove humke obrastaju u korov i trn, i odemo u tuđinu. Ma koliko teško bilo, njima je bilo najteže – ostali su! Ostanimo!

/CENTRAL NEWS/