Marko Nikolić iz Sokoca godinama se uspješno bavi proizvodnjom kozjeg mlijeka, sira i surutke, za koje kaže da su prava riznica zdravlja.
Marko je svoje putovanje u svijet kozarstva započeo sa jednom kozom, Belkom, od koje se sadašnje stado, od oko 30 grla, uglavnom i razrodilo.
“Da bismo proizveli dobar kvalitet kozjeg mlijeka, mora da postoji velika ljubav prema ovom poslu” , ističe Nikolić za Novosti, i dodaje da bavljenje kozarstvom ne preporučuje nikome ko ne osjeća ljubav prema životinjama.
Ovakav tip proizvodnje, kaže, zahtjeva određena znanja, ali i mnogo truda.
“To je životinja koja ima i svoje prednosti i mane, životinja koja može biti divlja, ali i veoma pitoma, tako da to mora biti spoj nauke i stočarstva”, ističe Nikolić.
On kaže da, osim njega, u ovoj lokalnoj zajednici postoji još ljudi koji se bave kozarstvom, ali da se oni tom proizvodnjom bave isključivo za svoje potrebe.
“Ljudi obično drže po dva-tri grla, rijetko ko bude sa stadom od osam do 12 časova na ispaši po svim vremenskim prilikama”, kaže Nikolić.
On tvrdi da čaša mlijeka od njegovih koza, koje su na ispaši, na pašnjacima iznad 1.000 metara nadmorske visine, na obroncima Romanije, sadrži više od 700 vrsta ljekovitog bilja, a da kozji sir predstavlja pravu blagodet za organizam.
“Siguran sam potpuno u kvalitet mlijeka svojih koza zbog zdrave ishrane u kojoj nema vještačkih dodataka, ali i zbog dobrih higijenskih uslova u kojima borave. Kozji sir koji proizvodim je pravi delikates, jer sadrži brojne ljekovite sastojke”, rekao je Nikolić.
Za jedan kilogram kozjeg sira potrebno je deset litara mlijeka. I pored toga cijene mliječnih proizvoda sa njegove farme su dosta povoljnije nego na tržnicama.
“Prilikom formiranja stada odlučio sam se za domaću kozu belku, jer je pitomija i lakše se prilagodi uslovima na ovoj nadmorskoj visini”, kaže Nikolić.
Pored standardnih mliječnih proizvoda, Marko pravi i meleme koje izvozi u zemlje regiona, Evrope, ali i u daleku Australiju.
Prije nego što je postao farmer, Marko je proveo 20 godina za volanom u domaćem saobraćaju i međunarodnoj špediciji.
“Baveći se prevozom, primjetio sam da se iz Srbije izvozi kvalitetna roba u Evropu, a uvozi se dosta niža klasa svih proizvoda, pa sam odlučio da se posvetim proizvodnji zdrave hrane”, kaže Nikolić i dodaje da mu nije dugo trebalo da se odluči kojim poslom će se baviti, pa se iz Čačka, gdje je radio nakon izbjeglištva, skućio u Sokocu i prelijepoj Romaniji.
