Godine 1968. naučnici su pokušali razumjeti kako bi se jedna vrsta ponašala da ima sve potrebno, bez da se moraju potruditi da postignu ili zarade nešto. Četiri para miševa stavljena su u ograničen prostor sa beskonačno mnogo hrane i vode i bez predatora. Cilj je bio da se vidi šta se dešava sa jednom populacijom u idealnim uslovima života.
Miševi su počeli da se razmnožavaju i populacija je rasla munjevito. Nakon godinu dana bilo je preko 600 miševa u ovom malom prostoru.
Međutim, počelo je propadanje socijalne strukture.
Mužjaci su prestali da brane svoju teritoriju a ženke su počele da se ponašaju agresivno. Prestala je briga o djeci. Mužjaci su polako postajali pasivni i nisu bili zainteresovani za razmnožavanje sa ženkama. Bilo je sve manje potomstva. Mužjaci su po cijeli dan samo jeli, spavali, i brinuli samo o sebi. Populacija se iz dana u dan smanjivala i na kraju je došlo do istrebljenja.
