Bojan Džilit, profesor razredne nastave u Osnovnoj školi „Srbija” u Palama, dobitnik je prestižne Svetosavske nagrade u oblasti vaspitanja i obrazovanja koje dodjeljuje Ministarstvo prosvjete i kulture RS.
Poštovani profesore,
Dobitnik ste Svetosavske nagrade u oblasti vaspitanja i obrazovanja koje dodjeljuje Ministarstvo prosvjete i kulture RS. Šta za Vas predstavlja pomenuta nagrada i jeste li očekivali istu?
Dobiti jednu nagradu posvećenu prvom srpskom prosvetitelju i arhiepiskopu je zaista velika čast i zadovoljstvo. Iskreno nije da nisam očekivao. Do sada sam dobio dvije nagrade u oblasti obrazovanja i vaspitanja. Prva nagrada mi je uručena od strane Univerziteta „Hercegovina“ u Mostaru – nagrada „Mandić-Filipović-Muratbegović“ koja se dodjeljuje radnicima osnovnog obrazovanja za značajna ostvarenja u prosvjetnoj djelatnosti iz područja osnovnoškolskog vaspitanja. Druga nagrada mi je dodijeljena od Obrazovnog
centra za demokratiju i ljudska prava Civitas za najedukativnijeg nastavnika koji izvodi nastavu građanskog prava u sklopu odjeljenske zajednice. Ipak, Svetosavska nagrada je po mnogo čemu posebna, a kao što i vidite treća je po redu i kao takva ima određenu
simbiliku trojstva, kako u našem narodu, tako i u pravoslavlju i samom svetosavlju.
-Koliko dugo radite kao prosvjetni radnik i koji su to Vaši postignuti rezultati tokom
školovanja sa djecom?
U prosvjeti sam već šesnaest godina, posao sa djecom sam uvijek obavljao sa velikom dozom entuzijazma, a najveći razultati su mi kada učenike vidim srećne i zadovoljne u školi, kada se raduju novom školskom danu. Uspjeh jednog prosvjetnog radnika vidim u tome koliko ga vole djeca i zaista mislim da sam to za ovih šesnaest godina uspio da ostvarim, a nadam se da će tako biti i u budućnosti.
– Vodite li neke sekcije, vannastavne aktivnosti.
U sklopu četerdesetčasovne norme izvodim sportske sekcije fudbala i rukometa. Svake godine sa djecom učestvujem na memorijalnom turniru „Petar Pandurević“, koji se realizuje na Staroj stanici u Palama, to mi je ove godine i pomoglo prilikom dobijanja Svetosavske nagrade.
– Šta je cilj obrazovnog procesa ili na čemu se danas vaspitanje zasniva. Tokom izvođenja
nastave, šta učite djecu, za šta se zalažete?
Moj subjektivni doživljaj samog cilja obrazovnog procesa jeste osposobljavanje djece da uče, razvijanje kod učenika kritičkog mišljenja i zaključivanja, a prije svega unapređivanja moralnih i tradicionalnih vrijednosti.
– Da li je teško biti prosvjetni radnik u današnjem vremenu uz napredovanje tehnologije,
gdje djeca sve više koriste mobilne telefone, zatim virus korona…?
Biti prosvjetni radnik u današnjem vremeno je zaista izazov, mnogi spoljašni faktori utiču na rad prosvjetnog radnika, a kao što ste naveli i savremena tehnologija ima veliki udio u samom našem radu. Lično se vodim mišlju da se nismo rodili sa tehnologijom, već sa
prirodom i da očuvnjem onoga što nam je priroda podarila možemo sa se izborimo sa svim spoljašnjim faktorima i da izume savremene nauke i tehnologije uz pravilno vođenje možemo samo iskoristiti za rad i učenje. Virus korona je jednim dijelom uticao na nastavni proces, ali vrijeme je pokazalo da su djeca mnogo jača od istog.
– Kako djecu podstaći da uče, čitaju, a da manje koriste telefone?
Odrasli utiču na samo dječije ponašanje. Mi smo ogledalo njihovog djelovanja. Jedino ličnim primjerom možemo djecu podstaći da se odvoje od mobilnog telefona. Ako dijete u porodici i školi vidi da roditelji i učitelji umjesto knjiga koriste telefone ono sigurno neće posegnuti za knjigom.
– Koliko je baš osnovno obrazovanje bitno za dalji napredak, usavršavanje, sa Vašeg
aspekta kao psihologa, jer osim što ste prosvjetni radnik završili ste i studij psihologije?
Etimološki možemo da zaključimo da je osnovno obrazovanje osnov za dalji napredak u svakom razvoju čovjekovog bića. Moje izučavanje psihologije kao nauke mi je u velikoj mjeri pomoglo da jasnije sagledam sam sistem obrazovanja koji je sastavljen iz mnoštvo elemenata
koji čine jednu kompleksnu cjelinu, a saznanja psihologije u velikoj mjeri učvršćuju samu vezu između tih elemenata.
– Možete li da uporedite današnje osnovnoškolsko obrazovanje sa vremenom kada ste Vi
bili osnovac?
Kada retrospektivno pogledam mogu reći da je moje osnovno obrazovanje bilio dosta turbulentno, počelo je pred sami rat, trajalo tokom cijelog građanskog rata od 1992. do 1995. i završeno u poslijeratnim godinama. Bez obzira na cjelokupnu situaciju, ti ljudi su u našim glavama bili hodajuće enciklopedije, posmatrali smo ih sa velikom dozom poštovanja, a mogu zasigurno reći i strahopoštovanja. Danas je to malo drugaije, danas učenici nastavnike ili poštuju ili ne poštuju, tačnije kako to oni znaju reći ili te vole ili ne vole.
– Za kraj razgovora možete li ukratko reći Vaš lični stav o Vama kao prosvjetnom
radniku?
Teško je govoriti o sebi i dati objektivan sud. Kada čovjek govori o sebi uvijek će govoriti sa jednom dozom subjektivnosti. Jedino što mogu reći za sebe da sam Hristoliliki potomak Svetog Save, koji je jedan dio svog života odlučio da provede kao učitelj i prosvetitelj.
/CENTRAL NEWS/
