“Care Lazo, čestito koljeno,
kome ćeš se privoljeti carstvu?
Ili voliš carstvu nebeskome?
Ili voliš carstvu zemaljskome?
…
Ako ću se privoljeti carstvu,
privoljeti carstvu zemaljskome,
zemaljsko je zamaleno carstvo,
a nebesko uvijek i dovijeka”…
Propast srpskog carstva, narodna pjesma
Nijedan događaj nije ostavio tako dubok trag u kolektivnoj svijesti srpskog naroda kao što je to bila Kosovska bitka, koja se odigrala 28. juna 1389. godine, koju i svjetska istoriografija prepoznaje kao jedan od najvažnijih događaja evropske srednjovjekovne istorije. Razloge za to treba tražiti u analizi sredjovjekovnog društva i idejama ,,carstva nebeskog” ili kako se to u tadašnjim zapadnoevropskim državama nazivalo ,,nebeskog kraljevstva”. Kosovski boj i Lazarev izbor carstva nebeskog postali su simbol novog kulta i legende, stvarajući moćne kolektivne predstave u svijesti srpskog naroda. Simbol Kosova postao je simbol morala, osjećaja odgovornosti i duhovnog zaloga.
I pored postojećih istorijskih izvora i bogatog narodnog predanja, sam tok bitke, ali i njen ishod u izvjesnom smislu ostali su misterija. Poginula su oba vladara, a bitka je završena, prema nekim izvorima, tako što su se vojske nakon ogromnih gubitaka sa obje strane razišle, a prema drugim izvorima turska vojska je prva napustila poprište bitke. Istorijski izvori ishod bitke i pobjednika tumače različito, ali nijedan od prvih izvora, ni hriščanski ni turski, ne pominje poraz srpske vojske, već se govori ili o pobjedi srpske vojske ili o neriješenom ishodu bitke.
Lazareva država, tzv. Moravska Srbija znatno je ojačala osamdesetih godina 14. vijeka i bila na pragu toga da se potpuno ustabili nakon meteža koji je nastao padom carstva.
Kako kažu knjige starostavne…
…Milica je Lazu suđenica,
na njemu će ostanuti carstvo,
sa njome će carovati Lazo
u Kruševcu kod vode Morave…
Ženidba kneza Lazara, narodna pjesma
Iako je 1389. godine u čitavoj Evropi, pa tako i u Moravskoj Srbiji, vladao strah od širenja Osmanlija, moral su podigli porazi turske vojske u pohodima 1387. kod Pločnika i 1388. kod Bileće. Naime, u bici kod Pločnika Lazareva vojska zaustavila je turski pohod na čijem je čelu stajao sam sultan Murat, dok je u bici kod Bileće Lazarev saveznik Tvrtko Kotromanić zaustavio pohod Turske pobjedom Vlatka Vukovića nad osmanskom vojskom, koju je predvodio Lala Šahim Paša, sultanov glavni general. Istovremeno, u Lazarevu Srbiju stiže veliki broj izbjeglica iz pokorenih turskih područja, a među njima veliki broj monaha sa Svete Gore, pa čak i monaha iz Svete Zemlje. Uistinu, 1389. godine oči svih evropskih vladara uprte su u Lazarevu Srbiju očekujući veliki napad Osmanlija, a tome svjedoči i činjenica da se vijest o navodnoj pobjedi nad Osmanlijama u bici slavila u evropskim državama, a zvona Notr Dama u srednovjekovnoj Francuskoj zvonila su u čast pobjede. Sve to nas dovodi do zaključka da su se Lazareva vojska i narod, iščekujući napad, sa visokim moralom spremali za ,,sveti rat” i odbranu hrišćanstva u bici u koju će doći sam sultan Murat sa oba svoja sina.
„Ko je Srbin i srpskoga roda,
I od srpske krvi i kolena,
A ne doš’o na boj na Kosovo:
Ne imao od srca poroda,
Ni muškoga, ni devojačkoga!
Od ruke mu ništa ne rodilo,
Rujno vino, ni ’šenica bela!
Rđom kap’o, dok mu je kolena!”
,,Kletva kneza Lazara”
Najznačajniji događaj u bici je pogibija oba vladara. Postoji više izvora o pogibiji Murata, jedni navode da je on ubijen od strane viteza prebjeglice, a drugi govore da je ubijen od strane jednog viteza nakon proboja njegove konjice do Muratovog šatora. Iako se u prvim izvorima ne pominje ime Muratovog ubice, izvori s kraja 14. vijeka, a i narodna predanja daju nam ime viteza, a to je Miloš Obilić. Prema izvorima, knez Lazar je tokom bitke zarobljen i odrubljena mu je glava. Njegovu glavu je prihvatio vojvoda Krajimir koji nije dozvolio da Lazareva glava padne na zemlju. Bajazit je, iz poštovanja prema protivniku, predao Lazarevo tijelo da se sahrani u crkvi u Prištini prema vladarskim običajima. Već od same smrti, Lazar ulazi u legendu i oko njega se počinje stvarati mit ,,svetog vladara,, koji se svjesno žrtvovao za odbranu naroda i vjere.
..„Lako malo, Lazareva slugo,
nemoj moje gaziti serdžade,
već mi ljubi čizmu i mamuzu.”
Planu Miloš kao vatra živa,
na Murata naskočio vučki,
britku sablju povadi hajdučki,
živa cara Miloš rasporio
od učkura do grla bijela.
Jadan Murat bez riječi z’jeva,
pod čadorom Miloševa sablja
po glavama kao munja s’jeva,
te obara careve vezire;…
Miloš u Kosovu, narodna pjesma
Bez obzira na nedostatak izvora i različita tumačenja, postoje nepobitne istorijske činjenice o Kosovskoj bici. O važnosti bitke govori činjenica da je u bitku došao sam sultan Murat sa oba svoja sina. Sultan je poginuo od ruke srpskog viteza i to je bio jedini slučaj u istoriji da jedan sultan pogine na bojnom polju. Miloš Obilić ( ili kako je već bilo pravo ime viteza) je jedini hrišćanski vitez za koga se zna da je lično ubio jednog osmanskog vladara. Srpska vojska nije izgubila bitku, ali je poginuo njen vladar.
“Svi ostaše, gospo, u Kosovu.
Đe pogibe slavni knez Lazare,
Tu su mnoga koplja izlomljena,
Izlomljena i turska i srpska,
Ali više srpska nego turska,
Braneć’, gospo, svoga gospodara,
Gospodara, slavnog knez-Lazara;
…Miloš ti je, gospo, poginuo
Kod Sitnice, kod vode Studene,
Đe-no mnogi Turci izginuli:
Miloš zgubi turskog car-Murata
I turaka dvanaest hiljada;
Bog da prosti, ko ga je rodio!
On ostavi spomen rodu srpskom,
Da se priča i pripovijeda
Dok je ljudi i dok je Kosova!
Sluga Milutin, narodna pjesma
Ideja ,,carstva nebeskog” ili ,,nebeskog kraljevstva” za srednjovjekovnog čovjeka je jedan od vrhovnih ideala . U središtu njegovog života je vjera. Srednjovjekovni hrišćanin vjeruje u Hrista, ne kao nešto apstraktno, već kao u Boga, Bogočovjeka i čovjeka koji je, ne tako davno, živio tu među njima i umro za njih. Tako i srednjovjekovni hrišćanin smatra da je dužan, ako je to potrebno, umrijeti za Hrista, kao što je Hristos umro za njega.
Kosovska bitka je događaj koji je ispunio sve uslove za potpuno ostvarenje ideala Carstva nebeskog, a Kosovo polje – grdno sudilište, kako mu daje ime narodna poezija, jeste mjesto duhovne vertikale i neraskidive veze zemaljskog i nebeskog.
CENTRAL NEWS
