Pčelarstvo je posao koji iziskuje cjelodnevnu posvećenost, a da se uz trud i ljubav prema pčelama postižu veliki rezultati, pokazao je i Rogatičanin Nezim Omeragić koji je rekorder u toj opštini po broju košnica.
Njegov pčelinjak u kojem je, kaže, i dan i noć, ima 265 košnica, a koliki je to broj, najbolje se vidi po tome što je iza njega mladi pčelar Mile Balčak iz Drobnića koji ima 120 društava, dok ukupno devet pčelara tamošnjeg udruženja “Sat” ima svega 839 društava.
Nezim živi na očevom imanju u Kozićima sa suprugom i punom kućom čeljadi. Po zanimanju je bravar, ali se u nedostatku posla opredijelio za poljoprivredu na svom imanju. S obzirom na to da je kao dječak uz oca pomalo radio oko pčela, odlučio je da se opet u tome oproba.
– Od prijatelja iz Kopjevića na poklon sam dobio jedno društvo, a dva sam kupio i tako sam 2014. počeo. Već naredne godine broj košnica se povećao na desetak, a iz godine u godinu dođoh do 265 društava u modernim sanducima. Samo ove godine broj košnica u mom pčelinjaku povećao se za skoro stotinu – priča Omeragić.
U pčelinjaku je, kaže, danonoćno i prati šta se dešava u svakoj košnici.
– Znam svako društvo u dušu. Nikad iz košnice ne uzmem maksimum meda i strogo vodim računa o zdravlju pčela, posebno matica – smatra Nezim.
Ističe da je ovo vrijeme kad je pčelama potrebno dati više nego što se od njih dobija.
– U prvom vrcanju ove godine izvadio sam oko 400 kilograma kvalitetnog livadskog meda. Zbog suše koja je zatim nastala, izgleda da drugog vrcanja neće ni biti i biće dobro ako im ne budemo morali, kroz sirupe i pogače, vraćati ono što smo im uzeli u prvom vrcanju – ističe Omeragić.
Pčelarstvom se, prema njegovom mišljenju, može baviti samo onaj ko to voli i ko će stalno biti uz pčele.
– To su životinje s kojima se danonoćno mora biti u kontaktu. One to prepoznaju i rijetko kad napadaju onoga s kim se stalno druže – kazao je ovaj iskusni pčelar.
Osim ljubavi prema pčelama i dosta uloženog truda, za proizvodnju meda potrebna je i odgovarajuća oprema.
– Moj pribor je skroman. Obavezni su dimilica i rukavice, pčelarski nož i zaštitna kapa. Početnicima u ovom poslu predlažem da krenu sa najviše pet društava i da budu u kontaktu sa starijim, iskusnijim pčelarima i, naravno, da se edukuju. Bez toga nema pravog pčelarstva – kazuje Nezim i ističe da mu je jedini nedostatak što nema uslove za sezonsko seljenje pčela.
