Na današnji dan prije 27 godina poginuli su Boško Brkić i Admira Ismić.
Priča o Bošku i Admiri, priča je o Sarajevu i ljubavi ispred zastava. Upoznali su se u godini “sarajevske Olimpijade” kada je nešto posebno cvjetalo u gradu.
Zajedno su proveli devet godina. To što je Boško bio Srbin, a Admira Muslimanka nije predstavljalo prepreku ni njima ni njihovim roditeljima.
Kada je počeo rat 1992. godine, Boškovi roditelji otišli su iz Sarajeva. Majka Rada molila ga je da krene s njom, ali on nije želio ostaviti svoju Admiru. Vjerovali su da će se rat brzo završiti i da će dobro pobijediti.
Nažalost, nisu dočekali kraj.
Bošku je život postao težak u Sarajevu. Admira i on su shvatili da žele sačuvati svoju ljubav i otići izvan Sarajeva.
U Maju 1993. godine između Vojske RS i Armije RBiH dogovoreno je da će ovaj par biti pušten na drugu stranu, odnosno da će moći preko Vrbanja mosta prijeći na Grbavicu.
Admirina majka Nejra je plakala, a otac Zijo nije htio govoriti jer se nije slagao s tim da krenu. Ali, Admira nije željela ostaviti Boška. Krenuli su 18. Maja 1993. godine.
Američki reporter koji je svijetu prenio priču o njihovoj tragičnoj ljubavi, 1993. godine za “Reuters” je napisao da su se službenici obje strane složili da ih puste da prijeđu crtu razgraničenja.
Boško i Admira hodali su najmanje 500 metara desnom obalom Miljacke, potpuno izloženi pogledima vojnika s obje strane. Nakon što su prešli crtu pod kontrolom Armije BiH i krenuli prema naselju Grbavica pod kontrolom VRS, netko ih je pogodio – napisao je.
Snajperski hitac iz nepoznatog pravca pogodio je prvo Boška, koji je odmah izdahnuo. Drugi metak je pogodio Admiru koja je, iako smrtno ranjena, smogla snage dopuzati do svog Boška, zagrlila ga je i izdahnula.
Ova slika obišla je cijeli svijet, a CNN ih je nazvao sarajevskim Romeom i Julijom. Njihova zagrljena tijela s ulice su sklonjena tek osmi dan. Sahranjeni su na groblju u Lukavici.
Istraga o ubistvu Admire i Boška nikada nije vođena i njihov ubica nikada nije otkriven.
Grupa Zabranjeno pušenje 2013. godine snimila je pjesmu o velikoj ljubavi Boška i Admire.
-Ma kakva Julija, ma kakav Romeo? Niko se nije tako volio – djelić je pjesme.
