Praznikom Svete Petke Trnove završava se mali ljetnji „ciklus ženskih praznika“, kome pripadaju i Ognjena i Blaga Marija.
Mošti Trnove Petke čuvaju se u Carigradu. Na freskama i ikonama predstavljena je u monaškoj odeći sa krstom, kao simbolom stradanja, u jednoj ruci i grančicom mirte u drugoj ruci. Običaj je da se žene ne bave kućnim poslovima, već treba da praznuju i provedu dan u radosti, miru i molitvi.
Naše prabake su vjerovale da na Trnovu Petku nikako ne valja mjesiti hljeb, prati veš, iznositi pepeo ili raditi bilo šta od ručnih radova, da ženama tokom godine ne bi trnule ruke.
Žene i djevojke beru svježe cvijeće i sa njim ukrašavaju svoje domove kako bi u njima cele godine vladali mir i sloga. Takođe, vjeruje se da treba obući novu i lijepu odjeću, posebno djevojčicama, kako bi ih pratila sreća.
Prema predanju, ova svetiteljka je zaštitinica žena i vjeruje se da pomaže bolesnima i siromašnima. I danas mnogi se mole nad njenim moštima jer se vjeruju da isceljuju i pomažu kod životnih problema.
Molitva Svetoj Petki Trnovoj glasi:
Sveta Petko, Božja svetiteljko, moli Boga za nas. Udostojila si se gledanja lica Božja kao čedo našeg naroda, slavna Petko svetiteljko, pa imamo slobodu tebi govoriti, srodnici našoj, i tebe moliti za spasenje duša naših.
(Mondo)
