Njegova ljubav prema ovcama jačala je iz godine u godinu, tako da je kaže, normalan slijed bio da se nakon škole posveti njima.

Iako u početku nije imao podršku drugara, pa čak i roditelja, priznaje da nije zažalio što je odabrao da bude to što jeste.

“Mene su svi molili i otac i majka i rodbina da upišem fakultet, ali sve sam to odbio. Nisam htio, ovce su moja jedina ljubav”, kaže Dolić, i dodaje da ima preko 600 ovaca i da mu u čuvanju, kada porodica nije u mogućnosti, pomaže prijatelj.

Iako je svjestan da se na njegov izbor mnogi i dalje čude, smatra da je izabrao pravu stvar, jer živi kao slobodan čovjek.

Navodi kako sada ima sve što mu treba.

“Nikad u životu nisam imao želju da radim nešto drugo. Tu sam kod kuće, mogu da legnem kad hoću, mogu da ustanem kad hoću, radim kad hoću, kad neću odmorim. Biti kod kuće sa svojima, to je nešto što se po meni danas slabo cijeni. Shvatam da neko mora da ode preko i da radi, ali je danas mnogo primjera gdje idu i kad mora i kad ne mora. Postao je trend kome se treba stati na put”, kaže Dolić za TV Krajina.