Dva i po metra dugačak papirus ispisan prelijepom kaligrafijom od ivice do ivice, koji se nalazi u Institutu za orijentalistiku Univerziteta u Čikagu vrlo lako može da se pobrka sa pjesničkim djelom ili kraljevskim dekretom. U stvari, ne radi se ni o jednom ni o drugom, već o najstarijem poznatom predbračnom ugovoru.
Dokument je star 2.480 godina i napisan je demotskim pismom – staroegipatskim pismom koje se na dokumentima koristilo umjesto hijeroglifa. Ugovor je sastavljen kako, ukoliko brak ne uspje, žena dobije sve što joj treba da bi obezbjedila egzistenciju. Njena kompenzacija podrazumjevala je “1.2 komada srebra i 36 džakova pšenice svake godine do kraja života”, kaže doktorka Emili Titer, egiptolog instituta.
“Većina ljudi nema predstavu da su u starom Egiptu žene imale skoro ista prava kao muškarci”, kaže Titer. Egipatske žene su bez obzira na bračni status, mogle da sastavljaju ugovore, tuže i budu tužene, rade kao sudije i svjedoče; imale su prava na posjed i kupovinu posjeda, a udate žene mogle su da podnesu zahtjev za razvod i traže alimentaciju.
Za razliku od predbračnih ugovora koji su u to doba pravljeni u Rimu i Grčkoj, u egipatskim nije obećavana vječna vjernost, već samo novac i dobra. Postoji još jedan primjerak predbračnog ugovora koji je preživeo i u njemu muž navodi sve što je njegova žena posjedovala prije braka, kako bi u slučaju razvoda mogla da zadrži svoje stvari.
Postupak potpisivanja ugovora u starom Egiptu nije se mnogo razlikovao od današnje procedure – bile su potrebne dvije strane, pisar i svjedoci. Ukoliko bi neka od strana prekršila uslove posle stupanja ugovora na snagu, druga strana je imala pravo na tužbu.
