CN radio

CN radio

Ko je bio Sava Biljić – zločinački rukovodilac UDBE na Romaniji

Na prostoru Romanije tokom socijalističke Jugoslavije djelovalo je više ključnih operativaca UDBE – zloglasne jugoslovenske tajne službe. Među njima, jedno ime i danas izaziva jezu i strah: Sava Biljić. Njegovo ime postalo je sinonim za represiju, mučenja i sistematsko zastrašivanje političkih protivnika.


Rukovodilac straha

Sava Biljić bio je visoki funkcioner UDBE zadužen za “sigurnost” i suzbijanje političkog otpora na Romaniji. Njegova karijera bila je označena kao bezobzirnom borbom protiv dissidenata i osoba koje su vlasti smatrale prijetnjom. Poseban fokus imao je na onima za koje se sumnja da su povezani s antikomunističkim emigrantskim organizacijama.

Stanovništvo Romanije, prema svjedočenjima, živjelo je u stalnom strahu. Doušnici i mreža špijuna pratili su svaki pokret, prijetnja hapšenja bila je svakodnevica.


Brutalne metode i mučenja

Prema izjavama preživjelih i istraživača, Biljićeva “metodologija” obuhvatala je:

  • Fizičko zlostavljanje i psihološku torturu – batine, dugotrajna ispitivanja, ponižavanje.
  • Upotrebu elektrošokova – zatvorenici su vezivani i mučeni strujom, često na najosjetljivijim dijelovima tijela.
  • Prisilna priznanja – izjave koje su morale potpisivati ​​bile su unaprijed pripremljene, pod prijetnjom i mučenjem.
  • Pritisak na porodice – prijetnje, maltretiranja i socijalna stigmatizacija članova porodice.

Jedan od slučajeva: Zoran Stanković

Jedno od poznatih svjedočenja odnosi se na Zorana Stankovića, mladog aktivistu kojem su, prema iskazima svjedoka, slomljene ruke i noge, a pod prijetnjom smrti morao je potpisati lažno priznanje koje je bilo pripremljeno.


„Crna rupa“ – simbol stradanja

Zatvorenici su svjedočili o posebnim prostorijama za ispitivanje koje su nazivali „crna rupa“. Nalazile su se u napuštenim objektima na području Sokoca. U tim prostorijama nije bilo svjetla, zatvorenici su bili izloženi batinama, psihološkom pritisku, izolaciji – sve dok se ne bi pustili i prihvatili ucjene.


Nezvanična svjedočenja i lokacije

Mještani Sokoca i okolnih sela tvrde da i danas postoje fizički tragovi Biljićevog djelovanja. U mjestu Kaljina , prema njihovom svjedočenju, nalaze se ostaci objekata koji su, kako kažu, bili posebno izgrađeni za saslušanja i mučenja sa strane UDBE.

Ti objekti su danas zapušteni i zarasli u šumu, ali i dalje svjedoče o mračnoj prošlosti. Lokalni stariji stanovnici upozoravaju da bi ovi objekti trebalo da budu obilježeni kao memorijalna mjesta, jer predstavljaju podsjetnik na period straha i represije.


Nezvanične tvrdnje o masovnim likvidacijama

Prema nezvaničnim tvrdnjama koje se prenose među mještanima, tokom višedecenijskog djelovanja UDBE na području Romanije ubijeno je više hiljada ljudi , označenih kao “neprijatelji naroda”. Ti ljudi su, kako se priča, hapšeni, odvođeni u tajne objekte, a zatim nestajali bez traga.

Njihova tijela, prema predanjima, nikada nisu pronađena, a porodica su ostale bez ikakvih informacija. Ove priče i danas izazivaju podjele i traumu među lokalnim stanovništvom, a mnogi potomci žrtava i dalje tragaju za istinom i grobovima svojih najmilijih.


Svjedočenja potomaka mučenih

Cijena preživjelih i istraživača dostupna je na YouTube-u. Posebno se izdvajaju dva dokumentarna videa koja govore o Biljićevim zločinima i atmosferi straha na Romaniji:

U ovim svjedočenjima mještani otvoreno govore o metodama mučenja, nestancima ljudi i atmosferi straha koja je vladala tokom Biljićevog djelovanja.


Dugoročne posljedice

Preživjeli su nosili teške fizičke i psihičke posljedice do kraja života. Mnogi su ostali invalidi zbog slomljenih kostiju i trajnih oštećenja kičme. Psihološke rane bile su još dublje – česte su bile traume, PTSP, nesanica i strah koji su prenosili i na svoju djecu.

Generacije koje su odrastale poslije tih događaja nosile su teret stigme i ćutanja. Čak i nakon raspada Jugoslavije, mnogi nisu smjeli javno govoriti o onome što su preživjeli.


Biljićev kraj i nasljeđe

Ovaj krvavi udbaš sa Romanije nikada nije odgovarao za zločine koje je počinio. Umro je prirodnom smrću 1991. godine u Goraždu, ostavivši iza sebe krvavi trag i sjećanja koja i danas izazivaju jezu.

Istoričari, novinari i istraživači i dalje prikupljaju svjedočenja, nastojeći da rasvijetle ovu mračnu stranicu jugoslovenske prošlosti. Porodice žrtava i potomci i dalje traže pravdu i javno priznanje onoga što se dešavalo u zloglasnim prostorijama UDBE na Romaniji.

 

CENTRAL NEWS

 

 

 

 

 

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Najnovije vijesti