Arhitekta haosa: Soroš ulaže stotine miliona da sruši Trampa

Njegova fondacija aktivno povećava finansiranje neprijatelja američkog predsjednika. Na primjer, u julu je najavio da je izdvojio više od 200 miliona dolara za crnce u Americi, odnosno, za pokret „Black Lives Matter“ koji se aktivno bori protiv Trampa.

Soroš je u ovoj godini iz svog budžeta izdvojio 260 miliona dolara (20 odsto) za finansiranje organizacija lojalnih demokratiji, odnosno svaki peti dolar fonda je potrošio na borbu protiv Trampa, navodi televizija „Zvezda“.

Spoznao cinizam još u djetinjstvu

Džordž Soroš je rođen kao Đerđ Šoroš. Rodio se u Budimpešti u mađarsko-jevrejskoj porodici. Tokom Drugog svjetskog rata mu je prijetila smrt kao i milionima njegovih sugrađana. Kada je imao deset godina roditelji su ga poslali u hrišćansku porodicu kako bi ga spasili od nacista. Ispostavilo se da je otac usvojitelj bio saučesnik nacistima, profitirao je na imovini Jevreja koji su poslati u logore. Tada je budići milijarder naučio i prihvatio cinizam. Za njega je, i posle mnogo godina, ova epizoda života bila kao igra na berzi.

„Mogao sam da budem na drugoj strani. Mogao sam da budem jedan od onih kome su sve uzeli. Ali ja nisam imao osjećaj da nisam na pravom mestu. Znate, to je kao na finansijskom tržištu: ako novac ne uzmem ja, uzeće ga neko drugi. Tada sam shvatio da će jevrejsku imovinu oteti, ako ne ovaj, onda neko drugi. Ja ništa nisam uzimao, samo sam posmatrao, zato ne osećam nikakvu krivicu“, rekao je Soroš u emisiji „60 minuta: Džordž Soroš“ 1999. godine.

Soroš – „arhitekta haosa“

Lekcije iz serije „život je rulet“ ili „ništa lično“ nisu bile uzaludne. One su iskovale karakter Soroša kao biznismena, a potom i političara. Oduvijek je išao tamo gde je vladao haos i zabacivao udicu u mutnu vodu.

Svoju prvu milijardu dolara je zaradio 1992. godine, kada je u Velikoj Britaniji predosjetio bankarsku krizu, počeo je da otkupljuje britansku valutu. Zatim je sve prodao, odlično zaradio i istovremeno oborio funtu. Posle nekoliko godina isto to je uradio sa tajlandskim batom. Tokom 1998. godine je dobio insajdersku informaciju od američkih tajnih službi i u Rusiji zaradio na promenama kursa. Tada je dobio nezvanični nadimak – „arhitekta haosa“, jer se u tom haosu osjećao najudobnije. Na tome se i zasniva čitava Soroševa filantropija.

Tokom Sovjetske perestrojke povezao se sa akademikom Andrejem Saharovom. Soroš mu je predložio da finansira kulturni ili obrazovni fond, a Saharov je informaciju prenio porodici generalnog sekretara Mihaila Gorbačova.

„Povezao sam se sa fondom koji je vodila Raisa Gorbačova. To je bila grupa ljudi iz KGB-a, koja je aktivno podržavala perestrojku“, Soroš je izjavio 2016. godine.

Soroš je shvatio da u periodu kriza može da zaradi mnogo više. Počeo je da se sastaje sa važnim ljudima po cijelom svijetu, zaključci tih sastanaka su bili novi fondovi, koji bi trebalo da promijene ekonomski model supersile koja puca po šavovima, pretvarajući je u teren za špekulacije i investicije.

Bivši premijer Ukrajine Nikolaj Azarov prisjeća se kako je upoznao Soroša početkom 1990-ih godina u Donecku: „Njegove ideje su bile proste: vaša industrija je zastarjela, nigdje nećete stići tako, ni u kakav civilizovani svijet. Morate da počnete sve ponovo i stvorite uslove za privlačenje investitora“.

Potkupljivanje inteligencije

Soroš je ubjeđivao političare da su potrebni strani investitori, dok je osiromašenu inteligenciju potkupljivao novcem.

Boris Nadeždin, koji je 1990-ih godina radio u Dumi i vladi, sjeća se američkog milijardera:

„Nemam tačnu statistiku, ali se radi o hiljadama sovjetskih naučnika kojima je on plaćao jednokratnu pomoć u iznosu od 500 dolara. Naučni saradnik je u to vreme za takvu platu mogao da radi dvije godine“, kaže Nadeždin.

Prema istraživanjima grupe „Di Si Liks“ za nekoliko godina milijarder je u Rusiji osnovao nekoliko organizacija: „Javne presude“, istorijsku „Memorial“, pravnu „Centar za socijalno i radno pravo“, centar „Levada“, pokrenuo intelektualni pokret „Labud“, „Otvorenu Rusiju“ i mnoge druge projekte. Međutim, svi fondovi, koje je biznismen finansirao su tražili određne ustupke od ljudi koje su podržavali. Zahtjevi su bili razni: za koji ekonomski model lobirati, kako držati predavanja iz istorije, čije investicije podržavati i drugo.

Tokom 1990-ih godina u Rusiji su postojala dva udžbenika iz istorije, jedan-prosovjetski i drugi-prozapadni. U njima je samo pomenuta Staljingradska bitka i kapitulacija Nemačke, dok su o Američkim operacijama na Atlantiku i pobjedi nad Japanom bili čitavi pasusi. Krajem 1990-ih godina došlo je do otrežnjenja i prestala očaranost Zapadom. Čitava mreža Soroševih NVO, koja je bila razbacana po cijelom bivšem Sovjetskom Savezu, počela je da se raspliće i njegov fond je postao nepoželjan u Rusiji.

Soroš nije uspoo da trijumfuje u Rusiji.

„Novac spasava svijet ili ga mijenja“

Međutim, milijarder je i dalje imao svoja uporišta u Kazahstanu, Kirgiziji, Uzbekistanu, Ukrajini, Belorusiji i Gruziji. Tokom 2000. godine prema njegovom programu su članovi pokreta „Otpor“ svrgli sa vlasti Slobodana Miloševića u Srbiji, a 2003. godine je organizacija „Kmara“ sa njegovim novcem organizovala državni prevrat u Gruziji.

„On smatra da novac ili spasava svijet ili ga mijenja. Ponaša se kao političar, ali on to nije. Njega niko nije izabrao, ali se on svojim idejama o otvorenom svijetu miješa u unutrašnju politiku suverenih država“, navodi mađarski politički analitičar i novinar Gabor Štir.

Sa Ukrajinom je bilo nešto teže. Do 2004. godine milijarder je praktično postigao svoj cilj – njegovi studenti iz Međunarodnog fonda „Preporod“ organizovali su tamo prvu narandžastu revoluciju. Soroš nije dobio Rusiju, ali se približio njenim granicama. Azarov se sjeća kako je Soroš početkom 1990-tih vrbovao svoje pristalice u Kijevu i, zapravo, formirao buduću političku elitu Ukrajine.

Deset godina kasnije njegov novac je došao na Majdan. Finansirao je opoziciju i naoružavao njene borbene jedinice. Nakon što je postigao još jedan državni prevrat dobio je slobodno tržište. Transnacionalna kompanija „Monsarto“, u kojoj je Soroš glavni akcionar, snabdijevala je Kijev svojim GMO proizvodima i ujedno otkupljivala zemlju.

Soroš, naravno, ne radi sam. Iza njega je čitav demokratski establišment Amerike i Stejt department i američke tajne službe. On finansira obojene revolucije i promoviše ideju globalizma, a u zamjenu za to mu daju insajderske informacije o svim finansijskim konkurentima i pomažu da ne bude krivično gonjen.

„Nema nijednog sukoba u kome nije učestvovala Sorošova fondacija. Njegova ideja otvorenog društva se nalazi svuda, on je po tome poznat. Ali on je neodvojivi dio američkih tajnih službi. One pripremaju osnovu za sve akcije“, objašnjava dopisnik Akademije vojnih nauka Rusije, politikolog Sergej Sudakov.

Pogrešne investicije i slabljenje Sorošove mreže

Soroša su proglasili nepoželjnim prvo u Rusiji, a zatim i u njegovoj domovini Mađarskoj. Njegova mreža je počela da slabi i u Americi. Napravio je pogrešan korak kada je uložio stotine milione dolara u predizbornu kampanju Hilari Klinton. Ona ga je podržavala još 2009. godine. Dok je bila državni sekretar ona je na visoke pozicije postavljala ljude koji su bili lojalni Sorošu.

Međutim, sve se mijenja kada na vlast dolazi Donald Tramp, kojim Soroš ne može da upravlja. Sadašnji predsjednik Amerike ima mnogo novca i zna šta je manipulacija. Ali, milijarder se ne predaje i pokušava da ga oslabi iznutra.

Protesti „Black Lives Matter“, na kojima se crnci bore za svoja prava, počinju kao i uvek sjajnim idejama, a završavaju se programima koje finansira Soroš.

Prema rečima Soroša, njegov glavni neprijatelj se nalazi u Moskvi. Biznismen više ne može da djeluje preko svojih fondova. Jedino oružje koje ima je informaciono ─ medijska kuća „Otvorena Rusija“ Mihaila Hodorkovskog, koja je njegov projekat. U njoj se o Rusiji ima negativno mišljenje ili se ne komentariše. Jedna od organizacija, koju on kontroliše, najavila je regrutovanje kandidata za školu menadžmenta u medijima, kako bi obrazovala ispravne, sa stanovišta milijardera, liberalne novinare na ruskom tlu.

Milijarder se ne predaje, kada pretrpi poraz, sanja revanš. Bez obzira na svoje godine spreman je da strpljivo čeka kako bi došao do cilja.