Brojne civilizacije su imale svoje vladare, koji su uživali u prisustvu više žena. Njihova poligamija tada nije nikome smetala, jer je to pravdano vladarovim nasljednicima. Kod Inka u Peruu, postojale su “kuće djevica” s 1500 žena, iako broj nije bio ograničen.
Žene su u tim kućama čekale dok ih kralj ne pozove, a tada su ih odvodili kralju, gdje god on bio u tom trenutku. Kao u Kini, broj žena koje je muškarac držao ovisio je o njegovu statusu i rangu. Carevi su držali najviše žena – na tisuće. Plemići Inka su držali najmanje sedam stotina “da bi im održavale kuću te da se na njima zadovolje”, kako kaže jedan autor knjige o Inkama. Prema zakonu i običaju Inka, “glavne osobe” bi dobile pedeset mladih žena; vođe vazalskih naroda trideset; poglavari provincija s više od 100 000 ljudi dobili bi deset; namjesnici stotine stanovnika osam, beznačajni poglavice sedam; i tako dalje. Žene su uspoređivane strogo u skladu s muškarčevim statusom i rangom.
