Grčka je tokom bombardovanja Jugoslavije bila dio NATO alijanse, ali iz političkih razloga nije učestvovala u vazdušnim napadima, međutim grčka mornarica je dobila naređenje da uplovi u Jadran.
Marinos se suprotstavio naređenjima, i tada kao kapetan broda “Temistoklis” i potporučnik ratne mornarice, odbio je naređenje da učestvuje u bombardovanju Jugoslavije i umjesto da krene na naš narod, vratio je brod nazad u luku.
Iako su mnogi grčki mornari stali uz njega, vojni sud ga je 1999. godine osudio na dvije i po godine zatvora. Pritvorom se nisu završile njegove nedaće – suđeno mu je pred devet sudova i izbačen je iz službe.
Kada su mu prvi put iz Srbije ponudili da mu bude dodijeljen orden, kapetan je odbio i rekao da on nije uradio ništa toliko veliko, kao i da on nije bio hrabar, “hrabar je bio vaš narod koji je protiv svih vodio borbu bez ikakvih šansi.”
Ipak mu je sveti arhijerejski sinod SPC dodijelio orden svetog cara Konstantina, zbog njegove žrtvene ljubavi prema bratskom srpskom narodu, odbijajući da učestvuje u NATO bombardovanju Srbije 1999. godine.
Tada se Marinos na svom Fejsbuk profilu obratio svojoj srpskoj braći ovim riječima:
“U Srbiji su mi mnogi rekli da mi je narod zahvalan na svemu. Nisam u stanju da shvatim o čemu se radi, niti da iskažem svoja osjećanja, ali sam svjestan činjenice da mi je ovo najveće priznanje koje sam ikada dobio. Nema sumnje da je ovo priznanje jedno od najvećih koje svaka duhovna osoba može da dobije. Nisam ni sanjao da ću ovo jednom dobiti, priznanje od cijele nacije pravoslavne tradicije i hrabre prošlosti. Srbija nisu samo ljudi i zgrade već i sveci, kraljevi, sveti manastiri, zastava, borbe bez ikakvih šansi, hrabri vojnici koji su ginuli tokom borbi, kultura, literatura i sve u njihovoj civilizaciji”, napisao je tada grčki kapetan.
Kapetan je u Beogradu je dobio mural sa svojim likom, a u Nišu ulicu.
