Proteklo je 19 godina od brutalnog napada pripadnika SFOR-a na svešteničku porodicu Starovlah na Palama, sjećanje blijedi, ali njihove fizičke i duševne rane ne zarastaju.
Punih 19 tužnih godina navršiće se sutra od stradanja svešteničke porodice Starovlah, koja je u noći između 31. marta i 1. aprila 2004. godine na Palama brutalno premlaćena, a nasilnike – pripadnike SFOR-a nikada nije stigla zaslužena kazna za zločin nad srpskim civilima.
„Brutalni napad na sveštenika Jeremiju i njegovu porodicu nije bio samo personalni atak na njega, već na Srpsku pravoslavnu crkvu i na srpski narod, kome su tadašnji silnici jasno stavili do znanja da mogu, kao njihovi istorijski prethodnici, da sa Srbima rade šta hoće, a da za to ne odgovaraju“, navodi za Srnu sociolog iz Istočnog Sarajeva, Vladimir Vasić.
Prema njegovim riječima, ovaj sramni čin pokazao je svu brutalnost i osionost vojne jedinice zadužene za „implementaciju mira“ u BiH. Besramno su, ističe on, pogaženi svi vojni i ljudski principi, s obzirom na stepen sile upotrijebljene na goloruke ljude koje su divljački napali u njihovoj kući.
„Sa druge strane, razobličena je laž o nekakvoj demokratiji i ljudskim pravima koju, pazite ironije, treba da sprovode ljudi koji su bombardovali srpski narod osiromašenim uranijumom!? Gdje su silne demokrate? Kukavički su zaćutali borci za ljudska prava? U mišije rupe su se sakrili aktivisti kojima su puna usta `međunarodnog prava` i pravde“, ističe Vasić.
On napominje da je, ne samo ovim činom već i nizom drugih, pogaženo međunarodno pravo, sahranjena demokratija, u stranu gurnuta borba za pravdu i pravičnost, i to od ljudi koji se deklarišu kao mirotvorci.
Vasić smatra da je napad na Starovlahe još jedan u nizu primjera da je BiH zemlja u kojoj je bestidno pogažena državnost.
„BiH danas, nažalost, podsjeća na razvlaštenu, postiđenu, odbačenu, bezdanu razvalinu. Dozvolili su, oni koji se u nju kunu, da postane poligon za
vojnopolitičke eksperimente. To je država u kojoj i dan danas međunarodni faktor ima posljednju riječ. Ako je to demokratija, zašto je onda na takav način ne sprovode u NJemačkoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji?“, pita Vasić.
Prema njegovom mišljenju, ako je demokratija skoro na smrt premlatiti sveštenika Jeremiju i njegovog sina Aleksandra, ako je demokratija uoči pravoslavnog Božića ubiti Radu Abazović u Rogatici, ako je demokratija nasilničko ponašanje, ako je vojničko dostojanstvo terorisati civile i plašiti djecu – onda treba zapitati kako su se zvale neke ideologije protiv koji su onomad borili i Srbi i najviše krvarili?
„Danas o ovom događaju skoro i da ne znamo, mlađe generacije pogotovo. To nisu mogli da gledaju na `Instagramu`. Nije viralno na `Tik-toku`. Ali, ne krivim ih. Jer ove lekcije neće učiti u istorijskim čitankama“, navodi Vasić.
Advokat porodice Starovlah Miljkan Pucar, rekao je ranije Srni, da je ovaj tragični događaj sudski završen, ali da pravične naknade za fizičku i duhovnu bol nema. Finansijsku odštetu na ime nematerijalne štete je platila BiH, a ne SFOR.
On je podsjetio da su tada škotski pripadnici SFOR-a sveštenika Jeremiju i njegovog sina Aleksandra, koji je od tada stoodstotni invalid, pretukli skoro pa na smrt, maltretirajući, takođe, suprugu i majku Vitorku.
Prota Miomir Zekić, nekadašnji starješina hrama Uspenija Presvete Bogorodice na Palama, rekao je ranije za Srnu, da njemu i njegovim kolegama sveštenicima niko nikada ništa, sve ovo vrijeme, nije rekao zašto se desio taj stravični napad na nevine ljude, sveštenike Srpske pravoslavne crkve i članove njihovih porodica.
Sud BiH djelimično je 1. oktobra 2010. godine usvojio tužbeni zahtjev Jeremije, Aleksandra i Vitorke Starovlah, te odlučio da BiH porodici Starovlah, koju su u noći između 31. marta i 1. aprila 2004. godine na Palama brutalno napali pripadnici SFOR-a, isplati nešto više od 300.000 KM odštete.
Sud je tada odbio zahtjeve porodice Starovlah za naknadu štete na ime pretrpljene duševne boli, zbog povrede privatne imovine, doma i nekažnjavanja počinilaca, na ime uništenih stvari, te pomoći i tuđe njege za Jeremiju.
Članovi porodice Starovlah su 28. marta 2007. godine, u svojstvu tužilaca, Sudu BiH podnijeli tužbu protiv BiH radi naknade štete.
Oni su tada naveli da su pripadnici SFOR-a 1. aprila 2004. godine oko 1.10 časova eksplozivom razvalili ulazna vrata Parohijskog doma na Palama, u kojem su u dva stana živjele porodice Zekić i Starovlah.
Potom su upali u stan porodice Starovlah i svešteniku Jeremiji i njegovom sinu Aleksandru, tvrdim predmetima i mehaničkim oruđem nanijeli teške fizičke povrede opasne po život, koje su ostavile trajne posljedice po zdravlje.
Vitorka Starovlah, supruga sveštenika Jeremije, pretrpjela je teške psihičke trenutke koji su u njoj izazvali jaku duševnu bol i strah, jer joj nije dozvoljeno da pomogne sinu i suprugu, a kasnije se ispoljavao strah za njihove živote i oporavak, te briga kako će njen sin Aleksandar, nastaviti život sa zadobijenim posljedicama.
Pripadnici SFOR-a su Aleksandra i Jeremiju, teško povrijeđene i u besvjesnom stanju, prebacili helikopterom do Kliničkog centra u Tuzli, gdje im je ukazana hitna medicinska pomoć, da bi kasnije nastavili liječenje na Vojno-medicinskoj akademiji u Beogradu i oporavak u rehabilitacionim centrima.
Oni su se 16. novembra 2004. godine obraćali i Komandi NATO snaga u Sarajevu sa zahtjevom za naknadu štete koji je 19. januara 2005. godine odbijen, uz obrazloženje da „ne postoji osnov za naknadu štete, jer se radilo o vojnoj akciji“.
GLAS SRPSKE
