Srpska pravoslavna crkva (SPC) i njeni vjernici danas slave Svetog Vasilija Ostroškog, velikog čudotvorca, čije se mošti čuvaju u manastiru Ostrog u Crnoj Gori, a čija čudesa ne mogu da se izbroje.
Ovaj dan u pravoslavnom crkvenom kalendaru obilježen je crvenim slovom.
Njegovo sveto tijelo u cjelosti počiva u ostroškoj isposnici, nepodložno zakonu truljenja, više od trista godina.
Sveti Vasilije rođen je u selu Mrkonjić u Popovom polju 28. decembra 1610. godine od roditelja Petra i Anastasije Jovanović. Na rođenu je dobio ime Stojan. Iako su bili siromašni, Jovanovići su važili za pobožnu porodicu koja redovno posjećuje sva bogosluženja.
Njegova ljubav prema crkvi bila je prisutna od malena, a kada je porastao otišao je u trebinjski manastir Uspenja Presvete Bogorodice i primio monaški čin. Kasnije je izabran i proglašen za episkopa Zahumskog i Skenderijskog, mimo svoje volje. Kao arhijerej, najprije je stanovao u manastiru Tvrdoš, a kada su Turci razorili ovu svetinju, preselio se na Ostrog.
U Ostroškoj stijeni je podigao i ukrasio crkvu Časnog i Životvornog Krsta i naredio da se živopiše. Niko nije mogao da stane na put njegovog težnji da se Ostroška pećina pretvori u manastir, pa je tako, prilikom podizanja manastirskih cjelina, i sam nosio kamenje, neprestano se molio obavljajući za to vrijeme sve svoje crkvene dužnosti.
Sveti Vasilije Ostroški predstavio se Gospodu 1671. godine u svojoj ćeliji iznad Ostroške isposnice.
Prema legendi, u trenutku napuštanja ovog svijeta neobična nadzemaljska svjetlost ispunila je ćeliju. Tijelo svetog Vasilija monasi su sahranili ispod crkvice Svetog Vavedenja Majke Božije. Slava ovog pustinjaka u narodu je već bila dovoljno velika da bi Turci odmah po njegovoj smrti pronašli njegove kosti i spalili ih na lomači u nadi da ce satrti duh pravoslavnog življa.
Godine 1878. velikom svečanošću obilježeno je vraćanje moštiju u Ostrog, a tada je kovčeg nosio crnogorski knjaz Nikola.
Svetog Vasilija poštuju mnogi vjernici.
Veruje se u čudotvornu moć njegovog tijela. On, koji je u svom zemaljskom životu više ličio na anđela nego na čovjeka, uzdigao je svoj duh do prestola božjeg, a svoje tijelo obesmrtio. To sveto tijelo bilo je za vrijeme zemaljskog življenja hram duha svetoga, a poslije rastanka sa dušom, postalo je riznica blagodati.
Mnogi vjeruju da će, ako se zavjetuju da će na svetog Vasilija otići na Duhove u manastir Ostrog, njihova, ili bolest nekog njima bližnjeg, nestati “kao rukom odnesena”. Ako riješite da potražite pomoć ovog sveca, od danas treba da počnete strogi post koji će trajati sve dok na Trojice ili Duhove ne odete na Ostrog i tamo se pričestite.
I danas je ostroška isposnica, u kojoj se podvižavao Sveti Vasilije i u kojoj se nalaze njegove svete mošti banja isceljenja, u kojoj mnogi: bolesni, hromi, zgrčeni i umobolni nalaze milost božiju i odakle svojim domovima odlaze zdravi i dušom i tijelom. Ne mogu se izbrojati razna čudesa, koja je Gospod preko njega učinio i koje svakim danom čini nad svakim onim koji dolazi i traži pomoć posredstvom ovog velikog svetitelja, jerarha i učitelja, i podvižnika pravoslavne vjere.
Ako poznajete osobu koja se sprema na ovakvo putovanje, trebalo bi da joj odnesete ulja, tamjana i pamuka da sa sobom ponese i da to ostavi kod sveca “da prenoći”.
Često se događa da se zavjetuju i katolici i muslimani, jer su na ovim prostorima svi uvjereni u velike čudotvorne moći Svetog Vasilija, pa se tako vjeruje da stvari koje prenoće kod njegovih moštiju liječe sve bolesti.
/Telegraf.rs/
