Srpska pravoslavna crkva danas obilježava Blagovijesti, jedan od najradosnijih hrišćanskih praznika i dan kada je Arhangel Gavrilo javio Bogorodici da će roditi Isusa Hrista.
Blagovijesti spadaju u Bogorodičine praznike, koji su ženski, pa se mnoge žene na današnji dan mole Bogorodici za svoj porod, odlazeći u crkve i manastire gdje su ikone posvećene Blagovijestima.
Prema predanju, kada je Marija napunila 15 godina, nakon 11 godina služenja u jerusalimskom hramu, sveštenici su joj rekli da zakon nalaže da ne može ostati tu, već da mora stupiti u brak. Ipak, ona im je odgovorila da se posvetila Bogu i da želi ostati djevojka do smrti. Tada je prvosveštenik Zaharija okupio 12 ljudi iz plemena Davidova da bi je jednom od njih ostavio na čuvanje. Marija je tako povjerena na staranje pravednom Josifu, koji je tada imao 84 godine.
Jevanđelje kaže da se Arhangel Gavrilo javio djevici Mariji obasjan arhangelskom svjetlošću, dok je ona držala otvorenu knjigu proroka Isajije i saopštio joj da će roditi sina Božijeg.
“Raduj se, blagodatna. Gospod je s tobom”, riječi su Arhangela Gavrila kojima je otvorena istorija Novog Zavjeta i počela obnova čovječanstva.
Ideje obnove i rađanja donijele su sa sobom i vjerovanje da na ovaj dan treba ustajati veoma rano i sa pjesmom započeti radove. Upravo zbog toga običaji nalažu da se na ovaj praznik obavezno počiste kuća, dvorište, obori, štale i da se sve đubre spali.
Nekada se vjerovalo da djevojke uoči ovoga dana treba da nakupe suve grančice i drva, i od njih naprave veliku vatru, na kakvom brdu, seoskom raskršću ili drugom vidnom mjestu. Oko vatre bi se okupljali i mladi i stari, uz pjesmu i veselje. Kada bi se vatra dovoljno rasplamsala, oni spretniji bi je preskakali, jer se smatralo da će onaj ko preskoči plamen biti cijele godine zaštićen od ujeda zmije.
U narodu Blagovijesti važe kao i dan koji se svetkuje zbog zmija. Uoči Blagovijesti, djeca su lupala mašicama o gvozdene predmete obilazeći oko kuće, staje i tora i vikala: “Bjež’te zmije i gušteri, bež’te zmije i gušteri!”
Takođe, postoji vjerovanje da dan nakon ovog praznika, pa sve do Velikog petka, može da se započne neki veliki i važan posao, ali i donose bitne životne odluke.
Proslavljanje Blagovijesti i danas za ljude na selu, ali i poljoprivrednike, predstavlja početak radova na polju, sjetve pšenice i ječma, kalemljenje i obrezivanje voća. Tako se vjeruje da je došao kraj zime, pa postoji izreka koja kaže: “Ako na Blagovijesti kiša okvasi volu rog, biće dobar rod”.
Inače, Blagovijesti su jedan od 12 najvećih hrišćanskih praznika, koji se uvek slave 25. marta po starom, a 7. aprila po novom kalendaru.
/Telegraf/