Rusija nikada nije odbila pregovore o Ukrajini i uvjerena je da će se sukob prije ili kasnije završiti mirom, rekao je predsednik Vladimir Putin u intervjuu Takeru Karlsonu, objavljenom na sajtu američkog novinara. Ruski lider je sagovorniku objasnio šta je denacifikacija i iznio mišljenje o biznismenu Ilonu Masku.
Glavne teze šefa ruske države:
O pregovorima o Ukrajini
Rusija nikada nije odbijala dijalog o Ukrajini, ali posle okončanja pregovora u Istanbulu u martu 2022. neće učiniti prvi korak: „Zašto da se staramo i ispravljamo nečije greške?”
O uslovima rješenja krize, uključujući i održavanje situacije kakva je sada, mora se razgovarati: „Ovo je predmet pregovora koje niko ne želi da vodi sa nama, tačnije hoće, ali ne znaju kako. Znam šta žele, ali jednostavno ne mogu da shvate kako to da dobiju“.
Zašto je London spriječio postizanje dogovora u Istanbulu?
“Ko to zna, ja to ni sam ne razumjem. Postojao je opšti stav. Iz nekog razloga, svi su imali iluziju da Rusija može da bude poražena na bojnom polju – zbog bahatosti, a ne zbog velike pameti”.
Na Zapadu uzalud vjeruju da su borbe u Ukrajini „zauvijek odvojile jedan dio ruskog naroda od drugog”: „Ionako ćemo se prije ili kasnije dogovoriti… Možda zvuči čudno u današnjoj situaciji: odnosi među narodima će se obnoviti. Trebaće mnogo vremena, ali će se obnoviti“.
„Ukrajina je, u izvjesnom smislu, vještačka država koju je stvorio Staljin“, između ostalog od mađarske, poljske i rumunske teritorije.
Putin nikada nije razgovarao sa mađarskim premijerom Viktorom Orbanom o mogućnosti vraćanja mađarskih zemalja koje su pod Staljinom predate Ukrajini.
Crnomorski region, „zapravo, nikada nije imao nikakve istorijske veze sa Ukrajinom“.
Rusija želi da iskorjeni praksu u Ukrajini da se od saradnika Hitlera prave nacionalne heroje: „Treba da se otarasimo onih ljudi koji održavaju u životu ovu teoriju i praksu i pokušavaju da je sačuvaju – to je denacifikacija”.
O odgovornosti za ukrajinsku krizu
„Razumjem, možda neko kaže da je naša greška što smo uz pomoć oružja odlučili da okončamo ovaj rat, koji je počeo 2014. u Donbasu.
Ali se treba prisjetiti širenja NATO-a, kršenja obećanja i baza alijanse na ukrajinskoj teritoriji.
Sve izjave o „ruskoj pretnji” su „jednostavno horor priče za obične ljude”: „Nemamo interesa ni u Poljskoj, ni u Letoniji, nigde… To su samo prijetnje”.
Putin je više puta upozoravao američkog predsednika DŽozefa Bajdena da pravi „ogromnu grešku istorijskih razmjera time što odbacuju Rusiju”.
Lideri od tada nisu razgovarali, ali „imaju određene kontakte“ „preko raznih resora“. Pomoću njih Rusija objašnjava Sjedinjenim Državama da je neophodno prekinuti isporuke oružja Kijevu i „sve će biti gotovo za nekoliko nedelja“.
Rusija ne iznosi svoje podatke o eksplozijama na Sjevernim tokovima, jer je „veoma teško pobjediti SAD u propagandnom ratu“: „Možete se uključiti u taj posao, ali to, kako kažu, skupo će te koštati. Cijelom svijetu je i tako jasno šta se desilo”.
Izjave da je saradnja sa Kinom opasna za Rusiju su obična horor priča. Evropa sa njom i tešnje sarađuje: „Pitajte Evropljane, zar da li je se plaše?
Moskva je bila zainteresovana za mogućnost ulaska u NATO i ponudila je Vašingtonu da zajedno grade protivraketnu odbranu. Američki predsednici su to podržavali, ali su njihove administracije odbile. „Na kraju su nas otjerali… A mi smo napravili hipersonične sisteme, sa interkontinentalnim dometom, i nastavljamo da ih razvijamo“.
Sjedinjene Države su stalno vršile pritisak na Rusiju, između ostalog i zbog toga što je u Sjedinjenim Državama bilo previše stručnjaka za borbu protiv Sovjetskog Saveza, „stvoren je višak proizvodnih kapaciteta“. „Moramo da se riješimo toga – moraju postojati nove, sveže snage koje gledaju u budućnost i razumiju šta se dešava u svijetu.
Politika Vašingtona ne zavisi od toga ko je predsjednik: „Nije stvar u ličnosti lidera – radi se o raspoloženju elita.
Sada Sjedinjene Države bezuspješno pokušavaju da se silom prilagode svijetu koji se mijenja, ali „instrumenti koje Sjedinjene Države koriste ne djeluju“.
„Svijet će se ionako promjeniti – bez obzira na to kako se događaji u Ukrajini završe. Mesto Sjedinjenih Država će se takođe promijeniti, „samo je pitanje kako će se to dogoditi: bolno, brzo – ili meko, postepeno.
Čovječanstvo treba reguliše sferu vještačke inteligencije, genetskih istraživanja i drugih „savremenih trendova koji se ne mogu zaustaviti“.
“Sada kažu da je u SAD Ilon Mask već ugradio čip u mozak neke osobe… Mislim da Mask ne može da se zaustavi – on će i dalje raditi ono što smatra da treba. Ali mi moramo da se dogovorimo sa njim nekako, moramo da tražimo neke načine da ga ubjedimo.”
