Đogo napominje da danas čovjek radije priča o grijehu nego o smrti – da se čitava kultura ponosi bludom, neuzdržljivošću, srebroljubljem, a da se onda očekuje društvo posvećeno idejama, vaspitanju, dobroti i solidarnosti.
Srpski narod u ovim izazovnim i teškim vremenima nema drugog puta, osim da se okrene Hristu koji jedini može dati snage da se živi vrlinski život, izjavio je Srni protojerej-stavrofor Darko Đogo.
“Vaskrsenje Hristovo nije jedan od praznika, nego najznačajniji praznik naše godine i života, to je događaj i osnova svega što jesmo”, istakao je Đogo.
Đogo ukazuje da Vaskrsenje nije samo simbol, o čemu se često pogrešno priča, ne shvatajući šta je uopšte simbol.
“Nije Crkva nastala tako što je neko napisao neku knjigu, makar i Novi Zavjet, pa se onda tu zatekla priča o Isusu i njegovom Vaskrsenju, već je to jutro kada su učenice i potom učenici vidjeli prazan grob i susreli Vaskrslog Hrista – to je jezgro i suština i Novog zavjeta i Crkve i srpskog naroda koji je u Vaskrsenju i Hristu zadobio smisao svog postojanja, od plemena postao narod sa smislom postojanja, kulturom, državom”, naveo je Đogo.
Pojašnjavajući u čemu je značaj Hristovog Vaskrsenja, Đogo je rekao da je to najznačajniji praznik godine i života i osnova svega što čovjek jeste.
Đogo napominje da danas čovjek radije priča o grijehu nego o smrti – da se čitava kultura ponosi bludom, neuzdržljivošću, srebroljubljem, a da se onda očekuje društvo posvećeno idejama, vaspitanju, dobroti, solidarnosti.
“Ne ide — kakva ti je kultura, takav ti je život i obratno. A čovjek umire, ma kako živio. Kulture i civilizacije nestaju i nove nastaju. Zato Vaskrs ne treba da bude neki `simbol` naših težnji da jedan dan budemo radosni i srećni već Vaskrsenje Hristovo jeste odgovor na ono najvažnije od svih pitanja: a zašto i čemu živiš? Živiš da imaš – umireš sa propadljivošću jer `gdje je blago vaše, tamo će biti i srce vaše`, kaže Bogočovjek. Živiš za Hrista – umireš sa nepropadljivošću, umireš da bi se ponovo rodio sa Hristom u Carstvu Božijem”, istakao je Đogo.
Na pitanje koliko su dani koji prethode prazniku Vaskrsenja, dani Velike ili Strasne sedmice, značajni za njegovo razumijevanje, Đogo je naglasio da je bez Velikog posta koji se preliva u Stradalnu ili Strasnu sedmicu, teško doći do pravog značenja Vaskrsenja.
Zapravo, naveo je on, od Lazareve subote i Cvijeti, mi smo pozvani da sa Hristom pođemo u Jerusalim, da kao NJegovi učenici iskusimo tu užasavajuću, a tako ljudsku diskrepancu između svečanog ulaska na Cvijeti i potonjeg odricanja od Hrista onih koji su samo nekoliko dana ranije nosili palmove grančice i prostirali svoju odjeću pred njim.
“U našem narodnom pravoslavlju Veliki četvrtak i Veliki petak su ostavili vidljiv trag — svi se sjećamo kako su nas bake ili majke vodile na čitanje `12 strasnih` Jevanđelja, znamo i da je Veliki petak dan posta i uzdržanosti, kada i ljudi najudaljeniji od Crkve i zavjeta nekako nalaze snaga da poste i smire se pred raspetim Hristom”, rekao je Đogo, profesor Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta “Sveti Vasilije Ostroški” Univerziteta u Istočnom Sarajevu.
Pa, ipak, dodao je, to je samo osnova.
Prema njegovim riječima, crkveno bogosluženje ukazuje na još jedan dublji sloj tragedije ovih dana – Veliki četvrtak je dan Tajne večere i Judine izdaje, početak mraka u koje će čovječanstvo stupiti kada osudi Onoga koji je došao da ga spase.
“U tom smislu to nisu događaji koji su se, eto, prosto desili i mi o njima čitamo. To je drama naše duše, tragedija svijeta u kome živimo, noć čovječanstva i nas koji mu pripadamo. Ali, iza te noći dolazi svijetli dan Vaskrsenja, nove Pashe, novog oslobođenja od tame i robovanja”, objasnio je protojerej.
O poruci praznika Vaskrsenja Hristovog u ovim izazovnim i teškim vremenima, kada se osjeća atmosfera straha i nesigurnosti, Đogo je rekao da baš zato što su takva vremena, nema drugog puta, osim da se čovjek okrene vrlinama i Hristu.
“Ponekad u mojoj kolekciji istorijskih slika gledam one crno-bijele – na Solunskom frontu ili u nekom rovu Jugoslovenske vojske u Otadžbini ili u našem Odbrambeno-otadžbinskom ratu vojnici uzeli jaja i radosno se kuckaju njima. Sa slike vidiš da tom vojniku u rovu piše na licu `Hristos Vaskrse!`. A, manimo sada romantizovanja kojih mora biti, ali koja su često otklon od stvarnosti – kome je teže u životu nego tom vojniku u rovu? I on nalazi radosti”, istakao je Đogo.
Tačno je, kaže protojerej, da su vremena zabrinjavajuća – do prije nekog mjeseca čovječanstvo se nalazili na rubu Trećeg svjetskog rata, a zasad se čini da je ta mogućnost bar odložena.
Đogo dodaje da su pritisci na srpski narod u cijeloj našoj otadžbini i dalje jaki i nedvosmisleni, da je narod uznemiren i zabrinut.
“No, baš zato što živimo u takva vremena, mi nemamo drugog puta, osim da se okrenemo vrlinama i Hristu koji nam jedini može dati snage da živimo vrlinski život”, naglasio je on.
Đogo navodi da je čovječanstvo danas ubijeđeno da se sastoji od samih golih pravednika, pa je zato i došlo dokle i jeste – izgubio se osjećaj da je potrebno popravljati sebe, pa svijet, svoju porodicu, pa državu, te da je potrebno i jedno i drugo.
“No, odakle nam snaga za to i gdje da nađemo vječiti izvor dobrote i života? Samo u Hristu. Ne jedan dan, ne nekoliko dana, već uvijek i u svemu da nas drži volja da se popravljamo i da slavimo Hristovo Vaskrsenje”, poručio je protojerej-stavrofor Đogo.
