Isusov grob je mjesto oko kojeg se naučnici ne mogu složiti kada je u pitanju prava lokacija. Ipak, arheolozi su otkrili da jevanđelisti govore istinu.
U oktobru 2016. godine odvio se je jedan od najuzbudljivijih događaja vijeka: podizanje mramorne ploče i otvaranje grobnice u bazilici Svetog groba u Jerusalimu, koja se tradicionalno smatra Isusovom grobnicom.
Ispod ploče nalazila se je još jedna ploča, takođe od sivog mramora, koja je imala prorez sa strane u kojem se je nalazio lorenski krst, najvjerojatnije iz krstaških vremena, s početka 12. vijeka. Kad je maknuta i druga ploča, nastalo je iznenađenje, prema svjedočenjima dobijenima iz raznih izvora.
Odmah ispod ploče pronađen je najvažniji artefakt: obična kamena klupa, isklesana u kamenu koji je spojen s vertikalnim zidom, a koji je također isklesan u stijeni na koju se naslanja.
Otkriveni arheološki elementi odgovaraju podacima iz jevanđelja
Hronike srednjovjekovnih hodočasnika, poput Félixa Fabera (1480.), koji je vidio grobnicu bez današnjih mramornih ploča na njoj, kazuju da klupa i zid čine jedan te isti kamen. On odgovara sjevernomu zidu komore, mjestu koje se tradicionalno obilazi kao Isusov grob.
Drugo iznenađenje bilo je otkriće da je južni zid prostorije drugi vertikalni zid, također izduben u stijeni, dva metra visok. Dakle grobnicu u bazilici Svetog groba čini prostorija s dva kamena zida (sjevernim i južnim) i kamenom klupom (na sjevernoj strani) – sve isklesano iz stijene.
Ta prostorija je podzemna grobnica u koji se može ući samo spuštanjem ispod nivoa zemlje. Izvorni kameni prag grobnice, koji se još treba otkriti, nalazi se pod sadašnjim mramornim pločnikom.
Otkriveni arheološki elementi odgovaraju poatcima iz jevanđelja, Matej 27, Marko 15 – 16, Luka 24 i Ivan 19 – 20. Stoga se može pretpostaviti da je uistinu riječ o Isusovu grobu.
Dovoljno blizu mjesta na kojem je Isus razapet Josip Arimatejac imao je grobnicu, u koju još niko nije bio ukopan. (Jevrejski pogrebni običaji u to vrijeme određivali su brz pokop u plitak grob pokriven kamenjem za siromahe, dok su u bogataškim grobnicama tijela polagana u niše izdubljene u stijeni. U njima su se takođe nalazile kamene klupe za pripravu tijela ili za posjetitelje porodične grobnice.)
Ta se je grobnica zatvarala velikim kamenom koji se je navalio na ulaz, prema jevanđeljima. Takav način zatvaranja koristio se je za grobnice isklesane u stijeni, kakva je pronađena ispod mramorne ploče u bazilici Svetog groba. U nju se je moglo ući silaženjem do mjesta na koje su polagana tijela, a to znači do spomenute klupe. Jevanđelja govore da se je Marija Magdalena sagnula da bi ušla u grob.
Kamena klupa se takođe spominje u Markovom i Ivanovom jevanđelju. U Marku 16, 5 kaže se da su žene ušle u grob i našle mladića u bijeloj haljini kako sjedi. Očito je da se na takvoj klupi može sjediti, ali ne i u niši. Ivan 20, 2 govori o dva anđela u bijeloj odjeći, koji su sjedili u grobu na mjestu na kojem je bilo položeno Isusovo tijelo (to je opet klupa).
Isus je pokopan u žurbi i zato mu je tijelo ostavljano na kamenoj klupi
Kad je Isus pokopan, u petak, upravo pred zalazak sunca, nije položen u nišu, već na kameno postolje, kako kaže jevanđelje. Razlog za to bio je što je Isus umro agresivnom smrću i tijelo mu je bilo u lošem stanju te je trebalo dužu pripravu, a za koju nije bilo vremena jer je počinjao Šabat. Bio je običaj kod tadašnjih Jevreja da operu i pomažu tijelo aromatičnim uljima prije pogreba. Ali Isus je pokapan u žurbi te mu je tijelo ostavljeno na kamenoj klupi, tek na brzinu pokriveno platnom.
Iako vjera u vaskrsnuće ne treba logične dokaze, ona ne znači niti skok u iracionalni vakum. Arheološka istraživanja potkrepljuju jevanđelja. Tumačenje arheoloških otkrića ne možemo staviti u kontekst i pitanja vjere, ali ona potiču potrebnu i korisnu racionalnost, temeljenu na vjerovatnosti.
Kanonska su jevanđelja izvori koji potieču iz prvih vijekova hrišćanstva i mogu se čitati kao i svaki drugi istorijski izvor. Iz njih je proizišla vjerska revolucija, ona koja je započela na klupi isklesanoj u stijeni, u grobnici u Jerusalimu, prije dvije hiljade godina.
Izvor: Book.hr/Aleteia.org
