Teroristi u medijima rade indirektno posredstvom prećutkivanja – kao da nešto ne postoji ili kao da se nešto nikad nije desilo i takav način prikazivanja informacije pruža zaista globalne mogućnosti manipulacije, napisao je ruski ambasador u BiH Igor Kalabuhov u autorskom tekstu za Glas Srpske.
Njegov tekst prenosimo u cijelosti:
Terorističke akcije u sferi informacija imaju sličnu namjenu i istu opasnost kao i obične fizičke terorističke akcije.
Suština terorizma je uništavanje i oduzimanje – rušenje mostova, zgrada, željezničkih pruga i oduzimanje života, zdravlja i mogućnosti.
Terorizam u informacionoj sferi pak ruši sliku u glavi i oduzima pravo na vlastito mišljenje i samostalno odlučivanje.
Teroristi u medijima rade indirektno posredstvom prećutkivanja – kao da nešto ne postoji ili kao da se nešto nikad nije desilo. I takav način prikazivanja informacije pruža zaista globalne mogućnosti manipulacije.
Zločini
Da pogledamo šta pišu sarajevski mediji o Rusiji, Ukrajini i specijalnoj vojnoj operaciji? Pišu apsolutno polarne stvari u crno-bijelim bojama kao u Holivudu u hladnoratovsko doba.
Kao da je jedan “junak”, dok je drugi “tamni gospodar”. Јedni su agresori, drugi hrabri zaštitnici. Ali, čak i u čuvenom Diznijevom crtaću prevarena ljepotica na kraju poručuje – “Nije on čudovište, Hastone, ali ti jesi”.
Nećemo puno pričati, niti demantovati očigledne laži. Besmisleno je. Ali, hoćemo da razotkrijemo terorističke metode, te da podsjetimo na činjenice koje ovdje nisu dovoljno poznate.
Rusiju optužuju zbog ratnih zločina u Ukrajini, čijim simbolom su proglasili navodna masovna ubistva civila u ukrajinskom selu Buča. Mediji pri tome citiraju pojedine političare, prebrojavaju žrtve i jednoglasno izjavljuju da je Rusija izvršila masovno streljanje ljudi u tom gradu. Pronašli su čak i satelitski snimak jedne privatne američke kompanije gdje se vide leševi na ulicama.
Sada se svi događaji prate onlajn na društvenim mrežama. Svi imaju mobilne telefone. Kada je ruska vojska boravila u Buči – dijelila je humanitarnu pomoć, ali nije isključivala, niti blokirala lokalnu mobilnu mrežu. Sve je radilo dobro.
I niko nije ni spomenuo da se tada bilo šta loše desilo, pogotovo pomenuti zločin. A lako se to može provjeriti preko lokalnog mobilnog operatera.
Niko o tom nije pisao! Nakon odlaska ruskih jedinica iz grada gradonačelnik Anatolij Fedoruk je nastupio na TV i tom prilikom nije spomenuo nijedan zločin u Buči. Afera, odnosno masakr, iskonstruisana je nakon dolaska ukrajinske vojske i dovođenja stranih novinara. Zaključke možete da izvedete sami.
Dokazi
Ljudi u većini slučajeva nisu streljani, nego su ubijeni artiljerijom. Na leševima se vide ostaci čeličnih gelera. I tako se pisalo u britanskom “Gardijanu”.
Interesantno, ali još niko nije vidio liste poginulih. Postoje razna svjedočanstva koja demantuju navode ukrajinske strane, ali i pojedinih zapadnih medija.
Neki od ubijenih ljudi potiču iz sela koja su bila gađana od strane ukrajinske artiljerije. Zaboravlja se i na svjedočanstvo francuskog novinara Adrijana Bokea koji je istakao kako je vidio kako ukrajinski vojnici u Buču dovoze neke leševe u kamionima i istovaraju u samom gradu.
A šta je sa satelitskim snimcima? Samo dvije sitnice. Prvo, ova privatna američka kompanija jeste podizvođač Pentagona.
Drugo, prema zvaničnom redoslijedu okretanja satelita oko Zemlje oni nisu bili iznad Buče u najavljenom datumu sredinom marta kada je tamo boravila ruska vojska, pa nisu mogli ni da snimaju. A snimali su upravo odmah nakon ulaska u grad ukrajinskih jedinica.
Koliko se pisalo o masovnom granatiranju civila od strane ruske vojske? Koliko se pisalo neljudskom činu varvarskog uništavanja gradova? Vrijeme je prošlo i pojavila su se svjedočanstva o stvarnoj situaciji na terenu. I opet, zapadni mediji o tom ne pišu.
Niko ne piše ni o svjedočanstvima iz kojih se može vidjeti da je ukrajinska vojska sprečavala ljude da napuste svoje stanove, te da se sklone na sigurno, ali i da su te iste stambene zgrade, škole i porodilišta služili za raspoređivanje vojnih snaga i borbene tehnike, što je težak humanitarni prekršaj. Ali, krivac je već označen.
Sporazum o žitu
Puno se priča i o prestanku takozvanog žitnog sporazuma od 22. jula 2022. godine kao da je Rusija prouzrokovala svjetsku glad i odbija da nahrani ukrajinskim žitom siromašne zemlje. Međutim, i tu je sve obrnuto postavljeno. Namjerno.
U Ukrajini se proizvodi između dva i tri odsto svjetske proizvodnje pšenice, raži i kukuruza, dok je za izvoz realno spremno manje od 0,5 odsto. Da li je to dovoljno za spas od gladi?
Od 32,8 miliona tona ukrajinskih prehrambenih proizvoda izvezenih u okviru crnomorskih sporazuma više od 70 otišlo otišlo je u bogate zapadne zemlje i Aziju, a samo tri odsto u siromašne zemlje. Uzgred rečeno, većinom to nije pšenica, nego kukuruz za ishranu stoke.
Ali i ova mala količina ukrajinskog žita nije donijela ništa dobro evropskim zemljama, nego je samo napravila konkurenciju za lokalne evropske farmere, pa je stoga jedan broj zemalja Evropske unije uveo zabranu na uvoz ovih proizvoda.
Ako ovome dodamo da skoro 17 miliona hektara plodnih pašnjaka nisu više ukrajinski, nego su u vlasništvu zapadnih poljoprivrednih korporacija Kargil, Dupont i Monsanto, koji jesu glavni dobitnici u okviru ovog žitnog sporazuma, onda sve postaje mnogo jasnije.
Igre gladi
Niko od sarajevskih medija nije objavio ni da crnomorski sporazumi nisu bilateralni, nego trilateralni – Rusija, Ukrajina i UN i da se ne radi samo o izvozu ukrajinske hrane, nego i obavezama da se omogući izvoz ruskih prehrambenih proizvoda. To nikada nije zaživjelo, što je zajedno s kršenjem ovog sporazuma bio glavni i pravi razlog za storniranje ovog paketa.
Upravo ruski dio sporazuma je bio usmjeren borbi protiv gladi.
Rusija je zvanično poklonila najsiromašnijim zemljama svijeta 262.000 tona đubriva, ali zahvaljujući blokadi Evropske unije za čitavu godinu samo je 20.000 tona stiglo u Malavi i 34.000 u Keniju. Ostalo je blokirano u evropskim lukama.
Rusija je samostalno i van ovih sporazuma izvezla 60 miliona tona pšenice na svjetska tržišta. Pa ko se onda bori protiv gladi i na kakav način?
Početkom juna ove godine Ukrajinci su uništili dio amonijakovoda Tolijati-Odesa u Harjkovskoj oblasti što je postalo ključna prijetnja za globalnu prehrambenu bezbjednost, kao i za Crnomorski sporazum potpisan u Istanbulu.
Svake godine preko amonijakovoda se pumpa dva miliona tona ruskog amonijaka za proizvodnju đubriva, koje bi moglo obezbijediti uzgajanje hrane za 45 miliona ljudi.
Na takav način upravo su kijevske vlasti izvršile direktan udar na zajedničke napore u borbi protiv gladi i spriječile pomoć siromašnim zemljama Azije, Afrike te Latinske Amerike, što je takođe udar protiv humanitarnih inicijativa Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija Antonija Gutereša.
Budućnost
Najpopularnije teme informacionog terorizma tiču se temeljnih tema opstanka svakog čovjeka – fizička bezbjednost i hrana. Tako je upečatljivije.
Kada govorimo o hrani, govorimo o sigurnoj budućnosti koja nije moguća ni bez djece. Zato su pojedini mediji iskonstruisali priču da Rusija, navodno, kidnapuje ukrajinsku djecu te ih ne vraća roditeljima.
Pričaju čak o genocidu i pokušajima brisanja kod djece nacionalne svijesti. Svašta pričaju, ali bez konkretizacije.
Šta, međutim, govore činjenice. U Ukrajini je u toku strašna tragedija i narod odlazi iz zemlje. Ali, koliko i gdje?
Prema zvaničnim podacima Ujedinjenih nacija ukupan odlazak stanovništva iznosi oko osam miliona od kojih je, da se iznenadite – najviše otišlo u Rusiju – oko tri miliona ljudi. Da li je moguće da stanovništvo dobrovoljno bježi ka agresoru? Možda se onda ne radi o agresiji?
Prema podacima Granične službe Rusije samo od februara 2022. do maja ove godine u zemlju je ušlo više od 3,5 miliona ukrajinskih državljana i to ne računajući ljude Donjecke i Luganske Narodne Republike koji su bili primljeni u rusko državljanstvo.
Zajedno sa njima broj izbjeglica iz Ukrajine približava se cifri od šest miliona. Ali, o tome se ne piše i ne govori. Zašto?
Osim toga, Rusija preduzima humanitarne napore da bi spasila djecu koja žive u ratnim područjima. I nastavićemo s tim.
Od početka operacije ukupno je evakuisano i na bezbjedno smješteno oko 700.000 djece, zbrinuto je u odmorištima i nahranjeno. Ali zbrinuto je zajedno sa svojim porodicama! Sa ljudima koji su njihovi rođaci ili roditelji. Zbog toga veoma čudno zvuče optužbe o kidnapovanju djece.
Prisjetimo se samo situacije u BiH, tokom ratnih godina. Bošnjaci odlaze iz Sarajeva za Crnu Goru, Novi Pazar ili Sjenicu, Srbi iz Banjaluke za Beograd ili Kragujevac, dok Hrvati iz Mostara za Split ili Zagreb, kod svojih rođaka. Zar je to kidnapovanje ili genocid? Ništa drugo nego spasavanje i briga.
S druge strane, ti isti mediji prećutkuju priče o ukrajinskoj djeci koja su odvezena za evropske zemlje gdje se im gubi svaki trag. Ćute i o seksualnom eksploatisanju ukrajinskih maloljetnika u centralnoj Evropi.
Naoružanje
Da pređemo malo na geopolitiku i propagandnu logiku zapadnih medija. Poseban akcenat se stavlja na navodnu krivicu Rusije zbog napuštanja Ugovora o konvencionalnim oružanim snagama u Evropi. Prikazuje se kako navodno “agresivna Rusija odbija da poštuje temeljan Ugovor za bezbjednost u Evropi”. Međutim, i tu je istina drugačija.
Već duže vrijeme NATO-u se pridružuju nove članice bez njihovog potpisivanja spomenutog Ugovora ili bez njihovog prelaska iz “istočne” grupe država članica Ugovora u “zapadnu”.
Raspoređivanje konvencionalnog naoružanja “starih” članica NATO-a na teritorije svojih “novih” članica, prouzrokovalo je zaobilaženje ili prekoračenje “grupnih” ograničenja na količinu naoružanja. Faktički čitav Ugovor bio je direktno prekršen od strane obje vojne alijanse.
Činjenica je da države članice ovog Ugovora, koje su članice NATO-a, nisu ispunjavale svoje političke obaveze prihvaćene u Istanbulu 19. novembra 1999. o ubrzanoj ratifikaciji Sporazuma o prilagođavanju Ugovoru, kao i o smanjenju nivoa predviđenih ovim sporazumom.
Posljednjih godina, kritična masa izazova i prijetnji napravljenih aktivnostima NATO-a je prešla sve granice. Alijansa je nastavila da povećava svoje vojno prisustvo u blizini ruskih granica, naglo je pojačala aktivnost vazdušnih i pomorskih snaga u neposrednoj blizini naše teritorije, kao i intenzivitet vazdušnog izviđanja u vodama Baltičkog i Crnog mora. U takvim uslovima napuštanje Ugovora od strane Rusije bila je puka formalnost. I to je jedina istina.
Sloboda
Dakle – da zaokružimo. Terorizam u informacionoj sferi obuhvata sve strane ljudskog života da bi kompletno izopačio životnu sliku svakog čovjeka. Zapadna tradicija je dobro poznata – na riječima promoviše slobodu govora, dok djelima to demantuje. Svako ko nije saglasan s njihovim stavovima proglašava se izdajnikom.
Prema nedavnom intervjuu čuvenog ekonomiste DŽefrija Saksa, ne postoji prostora za alternativni stav ni u jednom vodećem američkom listu. Oni sprovode utvrđenu globalnu liniju informacionog terorizma.
Moramo da se suprotstavimo tome. Tokom svoje dugogodišnje istorije Rusi su stekli veoma preciznu intelektualnu tradiciju zdrave sumnje u sve šta se nameće od nečije strane kao konačna istina. Ovo iskustvo smo platili revolucijom i građanskim ratom u zemlji, Drugim svjetskim ratom i raspadom Sovjetskog Saveza. Naučili smo istoriju.
Glavna pouka koju smo izvukli iz istorije jeste da je potrebno koristiti sve izvore informacija, te uspoređivati različite tačke gledišta, da ne bi bili izmanipulisani. To je jedini put ka samostalnosti i bezbjednosti u modernom svijetu.
Glas Srpske
