Na prostoru Romanije tokom socijalističke Jugoslavije djelovalo je više ključnih operativaca UDBE – zloglasne jugoslovenske tajne službe. Među njima, jedno ime i danas izaziva jezu i strah: Sava Biljić. Njegovo ime postalo je sinonim za represiju, mučenja i sistematsko zastrašivanje političkih protivnika.
Rukovodilac straha
Sava Biljić bio je visoki funkcioner UDBE zadužen za “sigurnost” i suzbijanje političkog otpora na Romaniji. Njegova karijera bila je označena kao bezobzirnom borbom protiv dissidenata i osoba koje su vlasti smatrale prijetnjom. Poseban fokus imao je na onima za koje se sumnja da su povezani s antikomunističkim emigrantskim organizacijama.
Stanovništvo Romanije, prema svjedočenjima, živjelo je u stalnom strahu. Doušnici i mreža špijuna pratili su svaki pokret, prijetnja hapšenja bila je svakodnevica.
Brutalne metode i mučenja
Prema izjavama preživjelih i istraživača, Biljićeva “metodologija” obuhvatala je:
- Fizičko zlostavljanje i psihološku torturu – batine, dugotrajna ispitivanja, ponižavanje.
- Upotrebu elektrošokova – zatvorenici su vezivani i mučeni strujom, često na najosjetljivijim dijelovima tijela.
- Prisilna priznanja – izjave koje su morale potpisivati bile su unaprijed pripremljene, pod prijetnjom i mučenjem.
- Pritisak na porodice – prijetnje, maltretiranja i socijalna stigmatizacija članova porodice.
Jedan od slučajeva: Zoran Stanković
Jedno od poznatih svjedočenja odnosi se na Zorana Stankovića, mladog aktivistu kojem su, prema iskazima svjedoka, slomljene ruke i noge, a pod prijetnjom smrti morao je potpisati lažno priznanje koje je bilo pripremljeno.
„Crna rupa“ – simbol stradanja
Zatvorenici su svjedočili o posebnim prostorijama za ispitivanje koje su nazivali „crna rupa“. Nalazile su se u napuštenim objektima na području Sokoca. U tim prostorijama nije bilo svjetla, zatvorenici su bili izloženi batinama, psihološkom pritisku, izolaciji – sve dok se ne bi pustili i prihvatili ucjene.
Nezvanična svjedočenja i lokacije
Mještani Sokoca i okolnih sela tvrde da i danas postoje fizički tragovi Biljićevog djelovanja. U mjestu Kaljina , prema njihovom svjedočenju, nalaze se ostaci objekata koji su, kako kažu, bili posebno izgrađeni za saslušanja i mučenja sa strane UDBE.
Ti objekti su danas zapušteni i zarasli u šumu, ali i dalje svjedoče o mračnoj prošlosti. Lokalni stariji stanovnici upozoravaju da bi ovi objekti trebalo da budu obilježeni kao memorijalna mjesta, jer predstavljaju podsjetnik na period straha i represije.
Nezvanične tvrdnje o masovnim likvidacijama
Prema nezvaničnim tvrdnjama koje se prenose među mještanima, tokom višedecenijskog djelovanja UDBE na području Romanije ubijeno je više hiljada ljudi , označenih kao “neprijatelji naroda”. Ti ljudi su, kako se priča, hapšeni, odvođeni u tajne objekte, a zatim nestajali bez traga.
Njihova tijela, prema predanjima, nikada nisu pronađena, a porodica su ostale bez ikakvih informacija. Ove priče i danas izazivaju podjele i traumu među lokalnim stanovništvom, a mnogi potomci žrtava i dalje tragaju za istinom i grobovima svojih najmilijih.
Svjedočenja potomaka mučenih
Cijena preživjelih i istraživača dostupna je na YouTube-u. Posebno se izdvajaju dva dokumentarna videa koja govore o Biljićevim zločinima i atmosferi straha na Romaniji:
U ovim svjedočenjima mještani otvoreno govore o metodama mučenja, nestancima ljudi i atmosferi straha koja je vladala tokom Biljićevog djelovanja.
Dugoročne posljedice
Preživjeli su nosili teške fizičke i psihičke posljedice do kraja života. Mnogi su ostali invalidi zbog slomljenih kostiju i trajnih oštećenja kičme. Psihološke rane bile su još dublje – česte su bile traume, PTSP, nesanica i strah koji su prenosili i na svoju djecu.
Generacije koje su odrastale poslije tih događaja nosile su teret stigme i ćutanja. Čak i nakon raspada Jugoslavije, mnogi nisu smjeli javno govoriti o onome što su preživjeli.
Biljićev kraj i nasljeđe
Ovaj krvavi udbaš sa Romanije nikada nije odgovarao za zločine koje je počinio. Umro je prirodnom smrću 1991. godine u Goraždu, ostavivši iza sebe krvavi trag i sjećanja koja i danas izazivaju jezu.
Istoričari, novinari i istraživači i dalje prikupljaju svjedočenja, nastojeći da rasvijetle ovu mračnu stranicu jugoslovenske prošlosti. Porodice žrtava i potomci i dalje traže pravdu i javno priznanje onoga što se dešavalo u zloglasnim prostorijama UDBE na Romaniji.
CENTRAL NEWS
