Lav Nikolajevič Tolstoj (Лев Николаевич Толстой) je bio ruski književnik i filozof. Rođen je 9. septembra 1828. godine u Jasnoj Poljani, a preminuo 20. novembra 1910. godine u Astapovu. Iako je napisao stotine eseja i drama, najpoznatiji je po romanima „Rat i mir“ („Война́ и миръ“) i „Ana Karenjina“ („Анна Каренина“), te se smatra jednim od najvažnijih ruskih realista.
Osim toga, Tolstoj je bio književni kritičar, filozof, ljevičar i pacifista. U anketi koja je provedena među 125 britanskih i američkih književnika proglašen je za najboljeg pisca u posljednjih 200 godina. Prvi veći uspjeh doživio je objavljivanjem polu-autobiografske trilogije „Djetinjstvo“ („Детство“), „Dječaštvo“ („Отрочество“) i „Mladost“ („Юность“), te zbirkom pripovjedaka pod nazivom „Sevastopljske priče“ („Севастопольские рассказы“) u kojima je opisao svoja iskustva iz Krimskog rata.
Lav Nikolajevič Tolstoj je rođen 1828. godine na porodičnom imanju Jasna Poljana, desetak kilometara jugozapadno od Tule. Bio je četvrto od petoro djece grofa Nikolaja Iliča Tolstoja (Николай Ильич Толстой), veterana Domovinskog rata i grofice Marije Volkonskaje (Мария Николаевна Волконская Толстая). Tolstoj je potomak stare ruske plemićke porodice. Marija je preminula kada je Lavu bilo dvije godine, a sedam godina kasnije preminuo je i Nikolaj. Tolstoj, njegova braća i sestre othranili su rođaci.
Tolstoj je počeo da piše još tokom učešća u ratu, ali se njegov, do tada aristokratski pogled na svijet, uveliko promijenio nakon Krimskog rata, a naročito nakon putovanja Evropom. Tokom 1857. godine svjedočio je javnom pogubljenju u Parizu, a ovo iskustvo promijenilo ga je za čitav život. Godine 1859. objavio je roman „Porodična sreća“, inspirisan romansom sa djevojkom koju je htio da oženi, a taj san se nije ostvario. Učešće u ratu i ljudi koje je sretao u Evropi promijenili su piščeva razmiljašnja. Smatra se da je njegova filozofija nenasilne borbe uticala i na Mahatmu Gandija (Mohandas Karamchand Gandhi) koji je upravo od ruskog pisca tražio savjete za svoju borbu. Svoj politički stav i književni stil Tolstoj je „izbrusio“ upoznavši francuskog pisca Viktora Igoa (Victor-Marie Hugo), a naročito pročitavši Igoovo epohalno djelo „Jadnici“ („Les Misérables“). Na njega je uticao i francuski ekonomista, filozof i anarhista Pjer Žozef Prudon (Pierre-Joseph Proudhon). Prudon je 1861. godine objavio djelo pod naslovom „La Guerre et la Paix“ („Rat i mir“) te se smatra da je Tolstoj upravo od njega pozajmio naziv za svoj veliki roman „Rat i mir“, objavljen četiri godine kasnije. U ovom romanu oseća se i veliki uticaj stavova, ideja i stila Viktora Igoa.
Inspirisan svime što je vidio i doživio u Evropi, vratio se u Jasnu Poljanu i osnovao 13 škola za djecu ruskih seljaka koji su se tek 1861. oslobodili kmetstva. Sljedeće godine objavio je esej „Škole u Jasnoj Poljani“ u kome je iznio svoje viđenje obrazovanja. Ipak, ovaj projekat nije dugo trajao jer su ga pripadnici tajne carske policije neprestano uznemiravali. Ono što se sa sigurnošću može reći jeste da su upravo škole u Jasnoj Poljani bile prvi primjer koherentne teorije demokratskog obrazovanja. U septembru 1862. godine oženio je šesnaest godina mlađu Sofiju Andrevnu, kćerku dvorskog ljekara. U to vrijeme Tolstoj je već bio poznat po romanu „Kozaci“, neobičnoj priči u kojoj su isprepleteni kozačka istorija polovine 19. vijeka i romantična priča moskovskog plemića i seljanke. Dmitrij Andrejevič – Olenjin je, baš poput samog pisca, sin bogatog zemljoposednika čiji su roditelji preminuli kada je bio dječak. Olenjin kreće u podnožje Kavkaza s namjerom da započne novi život.
Romansa mlade Sofije – Sonje i iskusnog pisca započela je vrlo strastveno. Naime, pred samo vjenčanje Sonja je tražila, a Lav joj je dopustio da pročita njegove dnevnike. Ono što se u njima nalazilo duboko je uznemirilo mladu djevojku ludo zaljubljenu u 34-godšnjeg Tolstoja. Naime, u njegovim dnevnicima navedene su sve burne veze sa ženama koje je volio, naročito seljankama sa Jasne Poljane. Zbog toga je Sonja veći dio njihovog zajedničkog života strepila da li će je muž prevariti. Njene sumnje i strahovi išli su do te mjere da je imala običaj da se preruši u seljanku i prođe pored njega kako bi se uvjerila da neće poželjeti da je ima. Ipak, brak je potrajao, a Lav i Sonja su dobili trinaestoro dece, od kojih je petoro umrlo u ranom detinjstvu.
Nakon romana „Ana Karenjina“ Tolstoj se posvetio hrišćanskim temama. Godine 1886. objavio je roman „Smrt Ivana Iliča“, a 1899. „Vaskrsenje“. U ovom drugom izložio je svu nepravdu zakona i licemjerje zvanične crkve. Radikalna anarho-pasifička hrišćanska filozofija dovela je 1901. godine do njegovog izopštenja iz Ruske pravoslavne crkve. Iako su mu „Rat i mir“ i „Ana Karenjina“ donijeli još veću slavu i nailazili na pohvale širom svijeta, pisac ih je kasnije odbacio, smatrajući da nisu istinska realnost. U međuvremenu odnos sa Sonjom se pogoršao. Njegove radikalne ideje i namjera da se odrekne svog zarađenog i nasljeđenog bogatstva, kao i autorskih prava na objavljene radove, doveli su do sloma porodice. Godine 1905, poslije Ruske revolucije i uspostavljanja Sovjetskog Saveza njegova porodica je napustila Rusiju. Njegovi potomci danas žive u Nemačkoj, Švedskoj, Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Američkim Državama. Tolstoj je jedne zimske noći napustio dom, a pronađen je 20. novembra 1910. godine na željezničkoj stanici u Astapovu. Nekoliko dana prije toga često je govorio i pisao o smrti, a o njemu su u to vrijeme brinule supruga i ćerka. Pojedini istoričari tvrde da je te noći izašao iz kuće kako bi pobjegao od ljubomorne Sonje. Ljekari su pokušali da mu spasu život dajući mu morfijum i kampor, ali to nije pomoglo, pisac je preminuo. Tužnoj povorci koja je ispraćala Tolstoja prisustovalo je hiljade seljaka iz cijele Rusije. Mnogi od njih nisu ni znali koga to ispraćaju, dok drugi nisu mogli ni da naslute kakav je značaj ruski pisac imao za njihove živote. Tomas Man (Thomas Mann), Virdžinija Vulf (Virgnia Woolf), Džejms Džojs (James Augustine Aloysius Joyce) kao i mnogi drugi književnici Tolstoja smatraju jednim od najvećih pisaca svih vremena.
/biografija.org/
/video: sputniknews.com/
