Proces traženja srpskih žrtava iz Odbrambeno-otadžbinskog rata treba vratiti na entitetski nivo zbog potpunog zastoja u traženju nestalih Srba, ponižavanja porodica i manipulacije, izjavila je danas u Sarajevu predsjednik Republičke organizacije porodica poginulih, zarobljenih boraca i nestalih Isidora Graorac.
Graorčeva je podsjetila da je na spisku nestalih 1.642 lica i da za početak treba pokušati rješavati tijela koja su u spomen-kosturnicama.
Ona je ukazala na poražavajuće činjenice u procesuiranju ratnih zločina nad srpskim žrtvama.
“Izgubili smo vjeru i u Sud i Tužilaštvo BiH, isto kao nekada u Haški tribunal dok je radio ove procese, a podizanje nekih novih otužnica je skoro nemoguća misija”, rekla je Graorčeva u Velikom parku u Sarajevu gdje je odata počast osmorici pripadnika bivše JNA iz grupe “Transporter” ubijenih na tom mjestu.
Zamjenik predsjednika Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila grada Istočno Sarajevo Goran Timotija istakao je da je proces traženja nestalih na Sarajevsko-romanijskoj regiji u zastoju i da se traženju nestalih treba puno više posvetiti.
On je naveo da je u spomen-kosturnici u Miljevićima 396 lica, a da se na užem terenu Sarajeva traže 174 srpske žrtve.
“Poražavajuće je što Srbi, da bi odali počast ubijenima u Sarajevu, moraju dolaziti pod pratnjom specijalaca. To nije multietničko Sarajevo, kako nam sarajevske vlasti poručuju. Srbi tu nisu slobodni”, rekao je Timotija.
Sanja Đokanović Čečar došla je sa majkom u Veliki park, na mjesto na kojem joj na današnji dan prije 32 godine ubijen otac Stevan, navodeći da tu pale svijeće jer nemaju gdje drugo s obzirom na to da njegovi posmrtni ostaci nikada nisu nađeni.
Ona je dodala da 32 godine gaji nadu i želju da pronađe očeve kosti, kako bi ga dostojno ukopali.
“Nepravda je učinjena srpskom narodu i kada govorimo o procesuiranju zločina nad Srbima. Valjda ima neka Božija pravda”, kaže Čečarova.
Stevanova supruga Nevenka istakla je da godinama bezuspješno tragaju za njegovim tijelom, navodeći kako umiru porodice a da ne saznaju ništa o nestalim srodnicima.
“Išli smo i po sudovima, nema gdje nismo išli i ništa. Ispade kao da su se sami poubijali. Tužno i žalosno”, rekla je Đokanovićeva.
