Violet Džesop rođena je u Argentini 1887. godine, u porodici irskih doseljenika, ali joj je djetinjstvo bilo obilježeno bolešću. Dugo je bolovala od veoma teške vrste tuberkuloze. Doktori su joj davali manje od godinu dana života, ali je žilava Violet uspjela da se spase, da se izbori sa bolešću i ozdravi.
Život Džesopovih u Argentini izgubio je smisao nakon smrti Violetinog oca, te se njena majka, sa šestoro djece, vraća u Evropu. Presellili su se u Englesku, gdje se Violetina majka zaposlila kao stjuardesa na putničkim brodovima, piše Istorijski Zabavnik.
Međutim, ubrzo se razboljela, te je dvadesetogodišnja Violet bila prinuđena da posao potraži kao majčina zamjena. Posao stjuardese na prekookeanskim brodovima otvarao je perspektive ljudima željnih putovanja i avanture, te je Violet aplicirala u nekoliko kompanija.
Početkom XX vijeka, zgodna mlada žena nije imala velike šanse da se zaposli na prekookeanskom brodu. Violet je dobila nekoliko odbijenica, koje su najčešće pravdane time da su kompanije tražile iskusnije, sredovječne žene. Smatrali su da mlada, atraktivna djevojka na brodu može postati izvor neugodnih situacija i među putnicima i među posadom.
Razumijevajući poruku koju su joj kompanije uputile, Violet je na razgovor za posao u “Vajt Star Lajn” kompaniji otišla obučena u neatraktivnu odjeću, nenašminkana, sa zastarjelom frizurom i generalno prosječnom pojavom. Upalilo je. Violet je 1908. godine postala stjuardesa za kompaniju “Vajt Star Lajn”, koja je tih godina bila vlasnik 3 najpoznatija broda na svijetu.
U pitanju su bili takozvani brodovi sestre – Britanik, Titanik i Olimpik, koji su bili, uz neznatne razlike, konstruisani i napravljeni po istom modelu.
Prvi brod iz ove linije na kome je Violet bila stjuardesa bio je Olimpik. Bio je to najveći putnički brod do tada napravljen. Međutim, godine 1911. Olimpik je bio u centru jedne od najkontroverznijih priča te godine. Naime, došlo je do bizarnog incidenta kada se britanski ratni brod Hok zaletio u Olimpik, nanijevši mu ozbiljna oštećenja. Dvadesetpetogodisnja Violet uspjela je da iz incidenta izađe nepovrijeđena. Brod Olimpik nije zapravo ni potonuo, nego se nekim čudom uspio domoći prve sigurne luke, ali je štampa dugo nagađala kako je do takvog sudara moglo doći.
Maleroznoj Violet to je bio znak da je vrijeme da promijeni brod poslije nekoliko godina. Već sljedeće godine, primljena je kao stjuardesa na najluksuznije plovilo ikada sagrađeno. Biser kompanije Vajt Star Lejn, čuveni brod Titanik, krenuo je na svoje prvo putovanje za Njujork u aprilu 1912, a među nešto manje od hiljadu članova posade bila je i Violet Džesop.
U noći 14. aprila, dok je Džek umirao u hladnoći sjevernog Atlantika iako je na splavu bilo još mjesta, Violet je od svojih nadređenih dobila specijalni zadatak. Stavili su joj dijete u naručje, i naredili da ličnim primjerom pokaže putnicima koji nisu govorili engleski kako se bez panike ulazi u čamce za spasavanje. Tako je Violet, dok je dragulj engleske brodogradnje tonuo, na čamcu za spasavanje broj 16, uspjela da preživi Titanikov brodolom, koji je ukupno odnio oko 1.500 života.
“Naređeno mi je da se popnem na palubu. Na njoj su se, smireno, počeli ređati i putnici. Stajala sam sa strane sa drugim stjuardesama, i gledala kako su se supruge u suzama pozdravljale sa svojim muževima, prije nego što bi ih stavili u čamce za spasavanje zajedno sa djecom. Nakon nekog vremena, oficir sa broda nam je naredio da prve uđemo u čamce, da bismo ženama koje su se plašile, pokazale da su čamci bezbijedni.” — zapisala je ovom događaju Violet u svojim memoarima.
Nakon ove tragedije, Vilolet neko vrijeme nije radila na brodovima, nego je lečila traume u Londonu. Ubrzo je počeo Prvi svjetski rat, te se Violet prijavila u Crveni krst kao medicinska sestra.
Istovremeno, treći brod iz čuvene trojke najluksuznijih brodova Vajt Star Lajna dobija novu namjenu – postao je ogromna vojna bolnica na vodi. Naravno, to nije moglo proći bez Violet Džesop. Godine 1915. Violet se ukrcava na Britanik na njegovom prvom putu kroz rizični Mediteran na kome bjesni rat.
I treći put, Violet je bila suočena sa brodolomom. U avgustu 1915. godine, u Egejskom moru nedaleko od obala Grčke, pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima, došlo je do ozbiljne eksplozije na brodu. Iako su preživjeli ostali pri tvrdnji da su napadnuti torpedom iz njemačke podmornice, zvanična verzija je ostala da su naletjeli na postavljenu minu.
Bilo kako bilo, grdosija zapanjujućih dimenzija potpuno je potonula za nepunih sat vremena, tačnije, 54 minuta. Međutim, za razliku od Titanika, koji je tonuo preko dva i po sata, topli Mediteran na +25 stepeni bio je dosta podnošljiviji od -2 na sjevernom Atlantiku. Tako je, i pored zapanjujuće brzine kojom je brod potonuo, većina putnika i članova posade uspjela da preživi. Od nešto preko hiljadu ljudi koliko je bilo na Britaniku u momentu potapanja, poginulo je 30 ljudi.
“Uskočila sam u vodu, ali me je vukao jedan od brodskih propelera, te sam udarila glavom o njega. I pored jakog udarca, uspjela sam da se izvučem izvan domašaja propelera, i otplivam do čamaca za spasavanje.Međutim, godinama poslije, kada sam došla na ljekarski pregled zbog čestih glavobolja, ljekari su utvrdili da sam zadobila frakturu lobanje.” — napisala je Violet o događajima vezanim za Britanik.
Ni ova tragedija nije zaustavila Violetu. Iako je napravila nekoliko godina pauze, nakon rata se vratila svom prvobitnom pozivu – stjuardese na prekookeanskom brodu. Iz Vajta, prešla je u kompaniju Red Star Lajn, te s njima dva puta obišla zemljinu kuglu i posjetila sve kontinente.
Pedesetih godina XX vijeka napisala je i autobiografiju, a u njoj su mnogi “teoretičari” pronašli neke argumente za svoje, često sulude, tvrdnje. Pored lova na blago, prevare sa osiguranjem, vanzemaljskog napada i sličnih stvari, jedna od teorija koja je zavrijedila pažnju tiče se vlasnika Vajt Star Lejna, pa samim tim i Titanika i njegovih brodova “sestara” – J.P.Morgana.
Legendarni finansijski mag, čije ime nosi i danas jedna od najvećih američkih banaka, bio je jedan od glavnih zagovornika stvaranja centralne banke Sjedinjenih Država. Neki od najbogatijih ljudi svijeta bili su na Titaniku na njegovom prvom i posljednjem putovanju, a nekoliko njih bili su žestoki protivnici ideje stvaranja centralne banke.
Violet je u svojim memoarima napisala da su na brodu kružile glasine da je vlasnik otkazao put u posljednji čas, kao činjenica koju će, po njenim navodima, ponavljati članovi posade. Naime, Morgan je imao svoj apartman na brodu, i sve je bilo spremno da i on otplovi zajedno sa biserom svoje kompanije. Međutim, na dan polaska, Morgan se jednostavno nije pojavio.
Ovaj slučaj proizveo je brojna nagađanja o tome da li je Morgan znao šta će se desiti sa brodom, pa čak i da je naručio takav ishod. U teorijama po kojima je brodolom bio predviđen, Violet Džesop je figurirala kao jedan od Morganovih “insajdera”, ljudi koji su bili na brodu, a doprinijeli su da do tragedije dođe.
Nakon tri početna neuspjeha, Violet je decenijama radila na drugim brodovima i nikada nije imala neki sličan peh. Umrla je u dubokoj starosti, 1971. u 83. godini života.
/Autor teksta: Mladen Trbić, Istorijski zabavnik/
