Onaj vojnik sa kojim se smijala čitava bivša država, zapravo je bio i paradigma naših života devedestih. Njegove riječi, prostodušne, ali bolno iskrene mogu ući u udžbenike istog časa. Njegove riječi su univerzalne, mjera nas i jednog vremena.
Njegovo ime je Bahrudin Kaletović i bio je jedan od najpoznatijih vojnika JNA kada je Jugoslavija počela da se raspada.
Vjerovatno se sjećate onog Jutelovog priloga o vojsci JNA u prvim danima rata devedesetih? Tada devetnaestogodišnjeg mladića, vojnika Bahrudina Kaletovića pitali su:
“Da li znaš zbog čega se vodi ova bitka?”
“Ma otkud znam. Koliko ja to kužim, oni kao hoće da se otcjepljuju, a mi im kao ne damo. Samo se molim Bogu živ da ostanem, da se vratim u kasarnu.”
I Bog je uslišio molitve – Bahrudin je preživio rat devedesetih. Oženio se, dobio ćerku, a potom i sina…
Posle rata Bahrudin je postao muzičar. Imao je svoj bend i bio je omiljen u društvu, poznat kao uvijek vedar, nasmijan i popularan
Tačno sedam godina od kako izgovara tu rečenicu pred gledaocima Jugoslavije , 18. juna 1998. godine, gine u saobraćajnoj nesreći, dok se vraćao sa svirke iz Hrvatske. Tokom puta pri povratku, imao je dodatni motiv za sreću. Naime, njegova žena Aida se porodila. Dobio je sina Damira. Uz tek rođenog Damira kući ga je čekala i petogodišnja kćerka Esmeralda.
Ostala je urbana legenda i sjećanje na mladića koji je sa jednom rečenicom opisao sav besmisao rata devededesetih.
(7) Yutel televizija, Intervju Bahrudin Kaletović, 27. jun 1991. – YouTube
CENTRAL NEWS
