Jedan od najpoznatijih španskih slikara je preko trgovaca umjetninama dolazio do čuvenih umjetničkih djela, ali nije očekivao koliko ga to skupo može koštati.
Godine 1911, 21. avgusta, “Mona Liza” je ukradena iz Luvra. Bio je ponedeljak. Muzej je bio zatvoren, a obezbjeđenje minimalno. Sumnjalo se da je lopov navodno proveo vikend krijući se u ormaru unutar muzeja, gdje je isplanirao pljačku.
Neznatan broj ljudi iz obezbjeđenja je tog dana čuvao 250.000 artefakata, a nijedna slika nije bila pričvršćena za zid – “Mona Liza” je, na primjer, bila okačena za četiri omanje kuke. Navodi se i da je mesecima pred pljačku jedan francuski novinar proveo noć u muzeju, kada je otkrio da je obezbjeđenje muzeja beznačajno, piše Nacionalna geografija.
Nakon što je slika nestala, granice države su se zatvorile, a mediji su brzo proširili vijest o krađi. Paris-Žurnal je ponudio 50.000 franaka u zamjenu za sliku. Ubrzo je novčana ponuda izmamila prvi trag koji je sumnju bacio na mladog i talentovanog umjetnika Pabla Pikasa.
U to vrijeme Pablo Pikaso je već deset godina živio u Parizu, sa grupom Bohemijanaca koji su sinhronizovali „Pikasovu bandu”. U toj bandi se našao čuveni književnik Gijom Apoliner, čiji je sekretar bio izvjesni Onore – Džozef Geri Pieret – Belgijanac upitnih moralnih načela.
Nedugo pošto je “Mona Liza” ukradena i proširena vijest o novčanoj nadoknadi za poštenog pronalazača, Pieret je odšetao u kancelariju Pariz-Žurnala i ispričao priču o tome kako je nekada „podizao” umjetnine iz Luvra za svoje prijatelje. Ovoga puta govorio je istinu.
Godine 1907. Pieret je ukrao najmanje dvije skulpture poreklom sa Pirinejskog poluostrva, nastale u 3. i 4. vijeku p.n.e. Prodao ih je Pikasu, koji mu je za ovo platio 50 franaka po komadu. Umjetniku su ove skulpture poslužile kao inspiracija za njegovo djelo „Gospođice iz Avinjona”.
Međutim, Pieret je i 1911. godine iz Luvra ukrao slično umjetničko djelo i podmetnuo ga Apolineru.
Kada su Pikaso i Apoliner saznali za situaciju u kojoj se nalaze, oni su zajedno zapakovali skulpture sa idejom da ih bace u reku Senu. Umjetnici nisu imali snage da to učine skulpturama, pa je Apoliner sutradan posjetio Pariz-Žurnal i njima predao skulpture, u zamjenu za anonimnost. Ubrzo su se u čitav postupak umiješale vlasti, pa je tokom jedne od posjeta magazinu Apoliner zadržan u policiji. Pikaso je pozvan na saslušanje, gdje se izjasnio da nikada ranije nije vidio Apolinera. Kasnije je izjavio u javnosti kako se i dalje stidi zbog tog svog postupka, kao i da se dobro sjeća crvenila koje je u tom trenutku prekrilo Apolinerovo lice.
Iako je u njihovom vlasništvu zaista bila kradena umjetnost, to nije imalo nikakve veze sa krađom “Mona Lize”. Nakon dvije godine istrage to je i dokazano, pa su obojica, Pikaso i Apoliner oslobođeni svake sumnje. Ispostavilo se da je lopov italijanski umjetnik koji je bio i radnik muzeja, Vinčenco Peruđa, podijelio je Telegraf.
izvor / nezavisne.com /
