Australija apsolutno prednjači u svijetu po svojim krajnje strogim mjerama protiv epidemije Kovida-19. Sada se taj model primjenjuje i na Pert, četvrti najveći grad ove zemlje.
Bilo je dovoljno da mladi radnik obezbjeđenja u hotelu za karantinu bude pozitivan na korona virus, nakon što je dobio blage simptome, pa da cijeli grad ode u potpuno “zaključavanje”. Dva miliona stanovnika sada predstoji najmanje pet dana tokom kojih će morati ostati kod kuće uz izuzetke krajnje nužde, piše “New York Times” u analizi toga kako se Australija bori protiv epidemije.
Pritom “New York Times” ističe da premijeru Marku Mekgovanu sljedećeg mjeseca predstoje izbori. Uprkos tome pozvao je naciju da se građani žrtvuju jedni za druge.
“Svako od nas mora učiniti sve što je u stanju kako bismo spriječili (virus) da se proširi zajednicom”, rekao je on.
Brzina i ozbiljnost reakcije mogu se činiti nezamislivim u SAD ili u Evropi gdje se i uz neuporedivo veće stope zaraze primjenjuju upola blaže mjere, primjećuje list u svojoj analizi, ali Australijancima je ovo poznato. Istim metodama Brizbejn i Sidnej ranije su se uspjeli oduprijeti brzo rastućem širenju zaraze i povratku miliona građana skoro pa normalnom životu.
“Umjesto usamljenosti i tuge ili protestovanja zbog narušavanja njihovih sloboda, Australijanci su navikli na rutinu kratkotrajnih odricanja zbog kolektivne koristi”, navodi se.
Statistika ide u prilog ovakvom pristupu, do sada je u Australiji umrlo od Kovida 909 ljudi, odnosno manje nego što prosječno dnevno umire u SAD ili u Velikoj Britaniji. Čak je i Njemačka imala nemalo dana kada je dnevno imala više umrlih.
“Mi imamo svoj način kako i da spasimo živote i da ostavimo našu ekonomiju otvorenom i da izbjegnemo sav taj strah i gnjavažu”, komentarisao je Jan Mekej, virolog sa Univerziteta u Kvinslendu koji je razvio model borbe protiv epidemije.
“Svi bi mogli učiti od nas, ali svi to baš nisu i voljni”, rekao je Mekej.
Dalje se navodi da to nije jedina priča o uspjehu borbe protiv Kovida u Aziji i na Pacifiku. Novi Zeland, Tajvan, Tajland i Vijetnam svi redom stoje daleko bolje u borbi protiv virusa, a u toj priči je i Kina. U analizi se ističe da su faktori uspjeha javno zdravstvo, što čak ne mora ići uz bogatstvo nacije, zatim nacionalni ponos i praktični pogled na rizike koje donose mutirani virusi.
Australiji, istina, pomaže to što je prometno teže dostupna. Uprkos tome, još od marta prošle godine ta zemlja je uvela i provodi karantin za sve koji dolaze iz inostranstva, dok sa druge strane Velika Britanija i SAD karantinu provode samo za one koji dolaze iz područja s puno zaraženih.
Australija, nadalje, i dalje provodi striktan sistem praćenja kontakata, od čega su mnoge zemlje suštinski odustale, pa su vlasti tako u najnovijem slučaju u Pertu utvrdile desetine mjesta gdje je zaraženi radnik obezbjeđenja mogao nešto da dotakne ili da diđei pored nekoga.
Ranije se Australija othrvala velikom broju zaraženih u Melburnu “zaključavanjem” koje je potrajao 111 dana, što nije bilo lako, kao što nije bilo lako mnogim Australcijanima koji su se našli blokirani u inostranstvu.
Sve to im se vratilo nazad tako što, na primjer, još od decembra nisu imali nego samo manje pojave virusa. Uoči Božića Sidnej je na svojim sjevernim plažama imao prvo nekoliko, a onda nekoliko desetina zaraženih.
Slijedilo je zatvaranje, mnoštvo testiranja, bilo je ponešto i pritužbi, ali je grad od pet miliona stanovnika ubrzo postigao to da dvije nedjelje nije imao niti jednog zaraženog. Početkom januara Brizbejn se na isti način, kratkim “zaključavanjem” odbranio od pojave prvog zaraženog brazilskim sojem korona virusa, izrazito zaraznijim od osnovnog soja.
“Ako djelujemo tri dana sad, time možemo izbjeći 30 dana u budućnosti”, komentarisala je tu epizodu Anastasia Palaščuk, glavna osoba za zdravstvo Kvinslenda.
Širom Australije stoga su otvoreni restorani, maske se preporučaju, ali nisu obavezne, držanje razmaka je obavezno… Čak, Australija se priprema i za Australijan Open 8. februara, što će biti poseban izazov s obzirom na 30.000 gledalaca koliko ih se očekuje. Nasuprot tome, “New York Times” navodi iskustva u Evropi u kojoj je bilo nemalo zemalja koje su još prije samo nekoliko mjeseci epidemiološki stajale odlično.
“Britanija, Francuska i nekoliko drugih sada su bliže najgorima na svijetu, zajedno s Amerikom” rekao je naučnik iz Belgije Herv Lemahj i dodao:
“Nisu (nacije) išle dovoljno daleko. Nakon što bi postigli određene uspjehe, ubrzo su ublažavali mjere”.
/nezavisne.info/
