Episkop raško-prizrenski Teodosije je, povodom upokojenja vladike Atanasija, objavio da će ga svi pamtiti kao čovjeka koji je dušom i srcem disao za Kosovo i Metohiju. “Raduje se nebo, mitropolit Amfilohije čeka svog sabrata Atanasija”, naveo je episkop Teodosije.
Oproštaj episkopa Teodosija od blaženopočivšeg vladike Atanasija, koji je objavila Eparhija raško-prizrenska i kosovsko-metohijska, prenosimo u cijelosti:
– Sveštenstvo, monaštvo, vjerni narod, posebno od vladike toliko voljena djeca Kosova, Metohije i stare Raške uvijek će pamtiti blaženopočivšeg vladiku Atanasija kao našeg istinskog oca, učitelja, čovjeka koji je svim dušom i srcem disao za ove mučeničke krajeve.
Saučestvujemo u tuzi sa dragim nam bratom vladikom zahumsko-hercegovačkim Dimitrijem, bivšim episkopom hercegovačkim Grigorijem, a sada arhipastirom naše Crkve u Njemačkoj, sveštenstvom, monaštvom i vjernim narodom Hercegovine, koju je vladika Atanasije svojevremeno podigao iz pepela i učinio vinogradom Gospodnjim, koji je i Hercegovce i nas ovdje uvijek učio još od naših studentskih dana, kao čado blaženog starca Sv. Јustina, kako da vjerujemo u Hrista Gospoda i kako da mu služimo.
Raduje se nebo i Gospod i Sabor svetitelja primajući u svoje naručje istinskog sina Svetog Save, svjedoka i mučenika ljubavi Hristove, koji je sa nama cijeli naš život bio u svakoj tuzi i u svakoj radosti. Donosio nam je uvijek blagovijest Evanđelja, radosne vijesti da je Hristos stradao i vaskrsao, da je naš život na zemlji stradanje i vaskrsenje, da je smrt pobijeđena jednom za svagda.
Pamtićemo ga kao duhovnika i velikog bogoslova, oca i utješitelja sirotih koji u sebi nikada nije imao tuge beznađa, već samo radost Gospoda, za koga je svim srcem živio i kome je konačno otišao u zagrljaj, pridružujući se svim svetima, posebno velikim svetilnicima naše Crkve koji su prosijali na Kosovu i Metohiji.
Raduje se večeras Sabor srpskih patrijarha i arhiepiskopa pećkih, raduje se večeras Sv. Kralj Dečanski, horovi podvižnika i mučenika, zvone zvona tuge i radosti u manastirima Pećkoj Patrijaršiji, Gračanici, Prizrenu, Arhangelima, Dečanima, Deviču širom Pomoravlja, u starom Rasu, Crnoj Reci, Sopoćanima, Banjskoj, Sokolici i gdje god je naš sveti vladika nogom kročio, a obišao je svaki kraj Kosova i Metohije, znao je svako selo, svako crkvište i sve je bilježio, čuvajući pomen na one koji su postradali za Hrista, posebno nove kosovske mučenike Bosiljke, Grigorija, Vasilija, Haritona i Stefana…
Raduju se mučenici jama u Јadovnu, Prebilovcima i Јasenovački novomučenici dočekujući onoga koji je svojim neumornim trudom bilježio njihov podvig i obišao svaku jamu i svako mjesto gdje se stradalo za Hrista i u Carstvo Božije uznosilo.
Tuguje i pjeva danas Prizrenska Bogoslovija u kojoj je đake bogoslove sa ljubavlju učio Hristovoj istini, a vaspitavao ih je ne na mudrosti ovoga svijeta, već istinskoj mudrosti u Hristu, mudrosti da je ljubav prema bližnjem mjerilo naše ljubavi prema Bogu, kako nas je sve naučio naš veliki Sv. Ava Ćelijski, govoreći da se istinsko Bogoljublje prepoznaje u Čovjekoljublju. Kao njegov posebno drag učenik i duhovni sin, vladika Atanasije primio je, s pravom se može reći, poseban dar od svoga starca i predao ga nama u nasljeđe, nadahnuo nas hristočežnjivom ljubavlju velikog ćelijskog pustinjaka, ohrabrujući nas i podsjećajući da put ka Vaskrsenju jedino ide preko Krsta, da sve nevolje ovoga svijeta ne mogu biti jače od ljubavi i vjere u Hrista Spasitelja.
Sada u Nebeskim obiteljima radosno se sprema mjesto za još jedno svetilo naše Crkve, gdje ga čeka njegov sabrat Sv. mitropolit cetinjski Amfilohije da zajedno molitveno krepe našu Crkvu i narod u svim nevoljama i stradanjima koja nam predstoje. Njihov zagrljaj i ljubav zalog su naše nade da nepravda ovog svijeta nikada ne može biti jača od radosti Gospodnje.
Blagodarimo kolenopreklono blaženopočivšem vladiki Atanasiju na njegovom daru, prije svega što smo ga poznavali, što nam je davao cijelog sebe, što nam je pokazao put Hristov. On nas je naučio episkopskom služenju kao prvi mjestobljustitelj naše Eparhije, on je bio tu da zaliječi rane nakon odlaska brata koga nikada nije prežalio. Na kraju zemaljskog života ponio je krst ljubavi sastradavajući, kao i pokojni mitropolit Amfilohije svima koji stradaju i pate od pandemije korona virusa.
I taj krst je primio kao dar kao i sve drugo u životu, noseći ga u vjeri, i trpljenju, dijeleći i u posljednjim trenucima stradanje onih kojima je posvetio svoj život služenjem Gospodu, neumornim pastirskim radom, učeći posebno nas arhipastire da je istinsko služenje, beskrajna žrtva i davanje cijeloga sebe za Hrista i bližnje, beskrajno praštanje i sastradavanje svakoj slabosti ljudskoj i iznad svega ljubav Hristova koja nema kraja.
Iako sami nismo u mogućnosti zbog bolesti virusa korona da budemo u ovim trenucima uz njegov blaženi odar molitveno iz bolničke stojimo sa voštanicom naše smirene molitve zajedno sa našim sveštenstvom, monaštvom, djecom i vjernim narodom, sa cijelim njegovim Kosovom i Metohijom, Raškom uz našeg dragog vladiku ispraćajući ga radosnom pjesmom Vaskrsenja Hristovog.
U blaženom usnuću, vječni pokoj podaj Gospode usnulom slugi tvome i ocu našem Atanasiju episkopu i učini mu vječni spomen.
VЈEČNI SPOMEN, VЈEČNI SPOMEN, VЈEČNI MU SPOMEN i CARSTVO NEBESKO!”
