Slučaj prijavljivanja silovanja mlade glumice Milene Radulović i njena hrabrost da progovori o nemilim događajima iz 2012. godine u školi glume “Stvar srca” Miroslava Mike Aleksića već su nazvani presedanom i istorijskim događajem na regionalnoj sceni.
Pored podrške branše, pokrenuta je i lavina komentara i ispovijesti o seksualnom uznemiravanju kako na sceni, tako i u pedagoškim ustanovama širom Srbije, Crne Gore, Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Nakon hapšenja i saslušanja Aleksića pred Višim javnim tužilaštvom Srbije, gdje je negirao optužbe da je napastvovao Radulovićevu i ostale učenice u svojoj školi, javno je istupila i glumica Iva Ilinčić, koja je pohađala Aleksićevu školu glume, a koja je ispričala da je zlostavljana tokom šest godina. Navela je da nije silovana, ali jeste “kontinuirano seksualno uznemiravana”.
Gest mladih glumica, prije svega Radulovićeve, inspirisao je društvo u cjelini protiv ćutanja o seksualnom nasilju, poslije kojeg će, vjerujemo, strože i odgovornije reagovati i tužilaštva zemalja bivše Jugoslavije.
Reakcija javnosti nije izostala. Žene koje su preživjele bilo kakav oblik seksualnog uznemiravanja dobile su priliku da svoje slučajeve anonimno podijele na Facebook stranici “Nisam tražila”. Stranica je osnovana sa ciljem promjene atmosfere u društvu u kojem je bilo kakav oblik nasilja prema ženama prećutno odobravan, podržavan i podstaknut predrasudom da je u javnom poslu takvo ponašanje prihvatljivo.
“Ako sam glumica, spisateljica, muzičarka, novinarka ili na bilo kakav drugi način javno eksponirana žena, ne znači da sam to tražila”, stoji u opisu stranice preko koje su se, između ostalih, mnoge glumice anonimno žalile na studije na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu (ASU). Na Akademiji je, prema njihovim svjedočenjima, radio profesor koji je od djevojaka još na prijemnom ispitu tražio da se skinu gole, a izgovor je bio provjera kičme i fizičkih sposobnosti. Tortura ovog profesora, po svjedočenjima s pomenute stranice, trajala bi tokom cijelih studija, a njegovi seksistički komentari, pozivi na seks i seksualna uznemiravanja bili su svakodnevica.
Podršku bivšim i sadašnjim studentkinjama ASU dala je i sama ustanova.
“Potaknuti postovima na Facebook stranici ‘Nisam tražila’ mi, uposleni na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, pozivamo i ohrabrujemo sve koji su iskusili uznemiravanje da to prijave u nadležne institucije ili menadžmentu ASU. Reagujući instantno, ASU Sarajevo je formirala prostor od povjerenja za sve studentkinje i studente i zaposlene da prijave sva eventualna nedolična ili nasilna ponašanja”, saopšteno je iz ove obrazovne ustanove. Ispovijesti sa stranice “Nisam tražila” jedna glumica iz Crne Gore nazvala je tek vrhom ledenog brijega.
“Stvari će tek početi da izlaze na vidjelo, ali se nadam kad počnu da se objelodanjuju, da će ih manje i biti. Zbog cjelokupnog tretmana glumica, zbog toga je stvorena atmosfera u kojoj ovakvi bolesnici misle da im može proći”, navedeno je u jednoj u nizu anonimnih poruka. Naspram takvih poruka bilo je i onih javnih i direktno upućenih imenovanim ličnostima.
Tako se glumica Hasija Borić obratila svojoj nekadašnjoj mentorki pismom pod nazivom “Pu profesorice Katice Dorić Lešić!”
“Započinjem svoje pismo bez onog uobičajenog draga, dragi, poštovana, poštovani, kad pišem svoja javna pisma. Da li Vas pismo mlade glumice Milene Radulović podsjeća na nešto, razmišljate li o bilo čemu što je u vezi s tim, kako se osjećate i kajete li se? Mene podsjeća na one mučne i strašne dane boravka i školovanja u Dramskom studiju u Sarajevu, gdje ste, kao i u Narodnom pozorištu, vedrili i oblačili, i protjerivali, pomoću svojih pulena, sve ono što se protivilo Vašoj strahovladi”, započela je Borićeva svoje pismo u kojem je okrivila Katicu Dorić Lešić da je znala, a ćutala o seksualnom uznemiravanju profesora na nekadašnjem Dramskom studiju u Sarajevu. Bilo je to prije pedeset godina, a profesori odavno nisu među živima. Koliko dubok je slučaj Milene Radulović, između ostalog, govori i zajedničko pismo podrške svim žrtvama seksualnog nasilja koje su potpisale bh. rediteljke Aida Begić Zubčević, Elma Islamović, Lajla Kaikčija, Nejra Latić Hulusić, Amra Mehić, Tanja Miletić Oručević, Selma Spahić, Ines Tanović i Jasmila Žbanić.
“Dajemo podršku i izražavamo solidarnost sa svim kolegicama, kao i svim osobama koje istupaju u javnost ispovijestima o seksualnom i svakom drugom uznemiravanju. Zlostavljanje se dešava u svim porama društva, u svim profesijama, kao i u privatnoj sferi i nije rezervisano samo za pozorište ili film, ali imamo potrebu da reagujemo kao rediteljke da bismo dale podršku koleginicama koje su se osnažile da javno progovore”, navodi se u pismu rediteljki iz BiH.
Ovaj slučaj, međutim, natjerao je pojedince i u analizu komentara ispod članaka u medijima ili na društvenim mrežama, koji najčešće nepogrešivo otkrivaju sve tamne strane ovog društva.
“Na jednom portalu izašao je članak o meni. Svaki objavljeni članak podrazumijeva i komentare. Neki od njih su: ‘dobra je za pornića’, ‘promijeni žanr’, ‘milf’ , ‘vidio sam je kako kupuje kondome’, ‘izgleda kao baba’. Jedna žena je napisala da sam ‘razvedena ofajla’. Niko od tih ljudi me ne poznaje. Niko od njih nije pratio ni moj rad, niti rad mojih kolega generalno. Svi oni su me baš tada prvi put vidjeli, pa na osnovu slike (na kojoj sam ‘zakopčana do grla’) napisali sve navedeno i još mnogo toga. Voljela bih samo da su me poznavali tek toliko, da im na pameti bude dok iz dosade piskaraju po forumima, da ja imam dijete, dovoljno veliko da pročita sve što su napisali”, još je jedan od anonimnih komentara iznesenih na stranici “Nisam tražila”. Na njenom osnivanju mnogi su zahvalni, ali koliko je ovo duboka tema i koliko još kao društvo grebemo po površini problema, dokazuje komentar koji smo ostavili za kraj ovog teksta.
/NEZAVISNE/
