Akademski slikar Silvana Mirković Đurović iz Istočnog Sarajeva počela je da oslikava novoizgrađenu crkvu u Bjelosavljevićima, kod Sokoca, posvećnu Svetom velikomučeniku Prokopiju i planira da završi ovaj veliki posao za godinu i po.
Đurovićeva je dobila i blagoslov od NJegovog visokopreosveštenstva mitropolita dabrobosanskog Hrizostoma za živopisanje ovog hrama, na šta je posebno ponosna.
“Zahvalna sam, prije svega, Bogu i sveštenstvu Crkvene opštine Sokolac što sam imala sreću da baš meni bude povjeren ovaj veliki posao, koji prvi put radim samostalno. Trenutno oslikavam oltar”, ističe za Srnu tridesettrogodišnja slikarka.
Silvana naglašava da oslikavanje ove crkve na Glasinačkom polju finansira porodica Ćajić iz zaseoka u blizini hrama, da joj, za sada, pomaže samo mlada akademska slikarka Ana Dobrilović sa Sokoca, te da vjeruje da će najkasnije za godinu i po završiti ovaj posao, na zadovoljstvo sveštenstva i vjernika.
Iako je prve ozbiljnije poteze četkicom napravila slikanjem ikona, prvo praktično znanje o ovom vidu stvaralaštva Silvana je stekla, kako ističe, kod velikog čovjeka i vrsnog umjetnika Radana Radojlovića iz Umjetničke radionice “Lazarus” iz Ćuprije.
On je sa grupom prijatelja radio živopis Crkve Svete Petke u kompleksu Srpskog vojničkog spomen-groblja Mali Zejtinlik na Sokocu.
“Kako sam sa roditeljima živjela u blizini Vojničkog spomen-groblja na Sokocu u meni se probudila želja da spoznam kako se radi živopis i ti ljudi su me objeručke prihvatili”, prisjeća se Silvana.
Mladalačka radoznalost i želja da u slikarstvu uči sve što vidi, ponukali su je da se pridruži grupi “Lazarus” i sa njima, nakon oslikavanja crkve na Sokocu, krene dalje širom Srbije.
“Velika mi je čast što sam učila od tog izuzetnog čovjeka i što sam smogla hrabrosti da preuzmem na sebe ovoliku obavezu da oslikam površinu od 314 metara kvadratnih u crkvi u Bjelosavljevićima”, navodi Silvana.
Đurovićeva podsjeća da se prvi put sa svijetom ikonopisa susrela poslije prvog razreda gimnazije, kada je upoznala samoukog umetnika Dragana Milinkovića Kona iz Užica, koji je radio ikone u manastiru Dobrun, kod Višegrada.
“Uz njegovu pomoć uradila sam svoju prvu ikonu Gospoda Isusa Hrista, za koju mi je otac obezbijedio materijal i poklonila je mami za rođendan”, ističe Silvana.
Potom su uslijedili i drugi radovi, sve do dolaska na Akademiju likovnih umjetnosti u Trebinju, kada je otkrila drugačiji svijet likovnog izraza i nadahnuća.
“Na trećoj godini Akademije izabrala sam grafički smjer, ali, eto, subinski i stvaralački put me opet naveo da se vratim ikonama i freskama”, priča Đurovićeva.
Nakon završetka studija, vratila se na Sokolac, gdje žive njeni roditelji, ali nije pala u iskušenje da radi bilo šta, već je, kako kaže, slikala za svoju dušu i čekala šansu da radi ono što voli.
Mlada slikarka je uradila dvije freske sa spoljašnje strane na ulaznim vratima Manastira Presvete Bogorodice u Knežini i dobila sve pohvale, što joj je dalo snage da se, uz bavljenje drugim likovnim izrazima, malo više posveti i oslikavanju hramova i ikonopisom.
Danas radi kao profesor likovne kulture u Osnovnoj školi “Petar Petrović NJegoš” u Istočnom Sarajevu i u slobodno vrijeme dolazi na Sokolac da nastavi živopis hrama u selu Bjelosavljevići.
Za sada, kaže, oslikavanje ide sporije jer mora da uskladi porodične obaveze, te da se dobro organizuje kao majka, supruga i profesorka u školi da bi se što duže posvetila živopisanju Crkve Svetog velikomučenika Prokopija.
Silvana bi voljela da joj se u ovom poslu pridruže kolege kako bi živopis u hramu u srcu Glasinačkog polja što skorije bio završen.
Izgradnja crkve u Bjelosavljevićima na lokalitetu Crkvine, udaljenom od Sokoca oko pet kilometara, u blizini magistralnog puta Istočno Sarajevo – Podromanija-Višegrad, počela je 30. avgusta 2018. godine.
Sagrađena je u blizini nekropole sa više od 350 stećaka i ostatka temelja crkve iz srednjeg vijeka, koje su arheolozi otkrili 2013. godine, tragajući za ostacima Crkve na Glasincu, koja se pominje u dubrovačkim spisima.
/Srna/
