Ostaci pravoslavnog manastira Dragovića u selu Koljane, nadomak Vrlike u Dalmaciji, koji su bili izronili iz akumulacionog jezera Peruća, posljednjih dana zbog obilnih kiša ponovo svoj mir traže pod vodom.
Vladimir Marinko iz sela Koljane, koji živi u blizini drevne svetinje, rekao je da su manastir Dragović čije zidine su ponovo bile vidljive obilazili brojni turisti iz zemlje, ali i svijeta.
On je istakao da su svakog vikenda mnogobrojni turisti i vjernici dolazili da vide vaskrsli manastir Dragović.
– Dvoje Parižana ugostio sam u svom domu i oni su otišli da vide potopljeni manastir. Bili su oduševljeni kad sam im rekao da sam Srbin i da sam živio u Beogradu – ispričao je Marinko.
Prema njegovim riječima, nekoliko dana neprekidno je padala kiša i nabujala Cetina punila je jezero Peruću.
– Ostaci potopljenog manastira Dragovića ponovo se spremaju da u dubinama jezera nađu svoj mir i da se ponovo jednog Božjeg dana pojave na radost vjernika i mnogobrojni turista – kaže on.
U izranjanju manastira Dragovića iz Perućkog jezera, i Srbi koji žive daleko od svete dalmatinske zemlje vide Božji znak da treba i oni da se vrate i obnove ognjišta sa kojih su protjerani u proteklom ratu.
– Bez obzira gdje danas živimo, ovo je Božji znak da se što više vraćamo u našu otadžbinu, da zajedno iz pepela podižemo naša ognjišta i obnavljamo naše svetinje u Dalmaciji – svojevrstan je poziv Marinka, koji je obnovio svoju kuću u jednom od srpskih sela u vrličkom kraju.
Mještani Vrličkog kraja ističu da je pojavljivanje manastira Dragović dokaz vjekovne srpske prisutnosti u Dalmaciji.
Od osnivanja 1395. godine, pa do danas manastir Dragović je uporno postojao, seleći se sa mjesta na mjesto, rušen je i opet podizan, potapan, ali ponovo je vaskrsao u Cetinskoj krajini.
Manastir Dragović podignut je 1395. godine uz rijeku Cetinu, nedaleko od Vrlike. Godine 1480. Turci su ga opustošili, pa je svetinja obnovljena, a bratstvo se vratilo poslije dvije decenije.
Vijek kasnije, gonjeni gladnom godinom, monasi ga ponovo napuštaju i Dragović je bio pust do 1694. godine, kada ga je obnovio episkop Nikodim Busović.
Ubraja se u tri najvažnija pravoslavna manastira u Dalmaciji, uz Krupu i Krku.