CN radio

CN radio

SRPSKO NASLJEĐE BRIŠU IZ ISTORIJE

Zbog svakodnevnih medijsko-političkih preinačavanja u Sjevernoj Makedoniji, srpske zadužbine proglašavaju “srbomanskim”, odakle proishode i izvitoperena falsifikovanja istorije, navodi docent Filološko-umjetničkog fakulteta u Kragujevcu Jasmina Ćirić

Razgovarala: Jovanka NIKOLIĆ

BEOGRAD, 5. JUNA /SRNA/ – Srpsko kulturno nasljeđe na prostoru današnje Sjeverne Makedonije, istinita prošlost hramova i slavljenje krsne slave kao srpskog običaja tendenciozno se briše više od jednog vijeka, upozorava docent Filološko-umjetničkog fakulteta u Kragujevcu Jasmina Ćirić.

UNIŠTAVANJE TRAGOVA SRPSKE SREDNJOVJEKOVNE DRŽAVNOSTI

Ćirićeva, koja je i saradnik Instituta za istoriju umetnosti Filozofskog fakulteta u Beogradu, ističe za Srnu da nijedan od srpskih srednjovjekovnih hramova – crkava i manastira, koji su do danas opstali na prostoru cijele Sjeverne Makedonije, nije označen kao spomenik srpske kulturne baštine.

Srpske srednjovjekovne zadužbine, čak i kada su zaštićene, Sjeverna Makedonija označava samo kao “srednjovjekovno kulturno nasljeđe”. Sve to, izuzev problema sa albanskim ekstremistima, dio je procesa započetog još sredinom 19. vijeka.

Ćirićeva objašnjava da je riječ o procesu uništavanja tragova srpske srednjovjekovne državnosti, koji je počeo neposredno prije uključenja Skopske eparhije pod duhovnu vlast Bugarske egzarhije – bugarske nacionalne crkve, stvorene 1870. godine nekanonskim putem.

Egzarhisti su tako, na primjer, već 1869. godine prekrečili freske u zadužbini kralja Vukašina /kraj 13. i početak 14. vijeka/ i njegovih sinova, Crkvi Svetog Dimitrija u Markovom manastiru kod sela Sušice, kako bi uklonili tragove srpskog porijekla.

“Tamo je 1869. za igumana postavljen monah i zograf Dionisije iz Carigrada, koji je pod izgovorom da popravlja fresko-slikarstvo prekrečio povorku živopisanih likova u zoni stojećih figura za koje je smatrao da predstavljaju povorku Nemanjića, a zatim preko njih naslikao ptice i zmije”, navodi Ćirićeva.

Po nalogu skopskog egzarhijskog mitropolita Maksima, freske su ponovo prekrivene 1894. godine, ali masnom bojom, ovog puta cijela prva zona živopisa u zapadnom dijelu crkve, a u oltaru i one figure za koje su bugarski egzarhisti smatrali da prikazuju srpske svetitelje.

Zbog svakodnevnih medijsko-političkih preinačavanja srpske zadužbine proglašavaju “srbomanskim”, odakle, kako navodi, proishode i izvitoperena falsifikovanja istorije.

BUGARIZACIJA MAKEDONIJE I SRBIJE

Istovremeno se sprovodi brisanje epiteta srpskog i potenciranje Bugarskog egzarhata, što se naročito zaoštrilo nedavno na polju lingvistike.

Ćirićeva ističe da se u kontekstu falsifikovanja istorije marginalizuje pomen imena kralja Milutina i kraljice Simonide u čuvenom natpisu nad portalom Crkve Svetog Đorđa u Starom Nagoričinu, kao i okolnost da se za ovaj hram vezuje i ime Milutinovog sina Stefana Dečanskog, ali i srodničke veze Mrnjavčevića i Nemanjića.

“Posebno bih istakla brisanje poštovanja srpskih svetitelja, među kojima naročito dominira brisanje sećanja na Svetog kralja Stefana Dečanskog. Čitav poduhvat motivisan je duhom stare egzarhijske teze o etnički bugarskom karakteru ne samo današnje Severne Makedonije, nego i pojedinih oblasti Srbije, čak i Grčke”, kaže Ćirićeva za Srnu.

Poredeći situaciju u Makedoniji sa onom u Crnoj Gori, Ćirićeva navodi da se imovinski status hramova Srpske pravoslavne crkve u Sjevernoj Makedoniji preslikao u Crnoj Gori “kao u ogledalu”.

Ona napominje da je jedina razlika to što u Sjevernoj Makedoniji proces brisanja srpske prošlosti traje čak vijek i po, pa su samim tim okolnosti bitno komplikovanije za razumijevanje.

Ćirićeva ističe da je srpska istorija relativizovana i čak na momente dovedena do apsurda usljed upodobljavanja bugarskih interesa u Sjevernoj Makedoniji, što doprinosi potpunom brisanju materijalnih tragova srpskog postojanja na tom prostoru.

“Problem je složen samim tim što pripadnici vladajućih struktura u Severnoj Makedoniji trasiraju puteve krupnih ustupaka Albancima zarad članstva u NATO, potom i u EU”, objašnjava Ćirićeva.

LOŠE STANJE MANASTIRA I FRESAKA

Ćirićeva ističe da srpska kulturna diplomatija mora prestati da se povlači sa teritorije nekadašnje Južne Srbije “kao što se povlačila pre vek i po”.

Ona ukazuje na loše stanje fresaka u srpskim hramovima iz 14. vijeka – u Crkvi Uspenja Bogorodičinog u manastiru Matejče, koju je podigao car Dušan sa caricom Jelenom i sinom Urošem, kao i Crkvi Svetog Nikole u LJubotenu, koji je podigla vlastelinka Danica u vrijeme vladavine cara Dušana.

Kada je riječ o stepenu oštećenja unutrašnjosti hrama i fresaka, najteža situacija je u manastiru Matejče, koji je tokom sukoba 2001. godine postao glavni štab albanske terorističke OVK.

Među brojnim spomenicima srpske kulture u Sjevernoj Makedoniji su crkve koje je podigao srpski kralj Milutin /1282-1321/ – Crkva Svete Bogorodice Trojeručice u Skoplju, Crkva Svetog Đorđa u Starom Nagoričanu u Kumanovsko-preševskoj udolini, kao i Crkva Svetog Nikite kod sela Čučera.

Tu je i čuveni manastir Treskavac ispod Zlatovrha, koji je procvat doživio naročito za vrijeme cara Dušana, te crkve Svetog Dimitrija, Svetog Nikole, Svetog Atanasija i Svetog Petra, sve iz 14. vijeka, kao i manastir Zrze, koji je u to vrijeme podigao monah German.

U oblasti Kratova i Krive Palanke su manastir Lesnovo, koji je podigao despot Jovan Oliver oko 1345. godine, crkve iz 14. vijeka Svetog Dimitrija i Svetog Nikole u Zletovu, manastiri Pirog kod Zletova i Svetog Joakima Osogovskog /Sarandaporskog/ kod Krive Palanke…

U oblasti Štipa je Crkva Svetog Arhanđela, koju je 1334. godine podigao Dušanov vlastelin protosevast Hrelja /Relja Krilatica u srpskim narodnim pjesmama/, a u prilepskoj oblasti je Manastir Svetog Arhanđela, zadužbina kralja Vukašina i kralja Marka /1371–1394/.

U oblasti Ohrida, koja je od posebnog značaja u procesu sakralizacije ove teritorije, car Dušan naslikan je u Crkvi Svetog Nikole Bolničkog nedaleko od Donje kapije srednjovjekovnog Ohrida.

Brat Vuka Brankovića Kesar Grgur podigao je Crkvu Svete Bogorodice Zahumske, poznatu kao manastir Zaum, na Ohridskom jezeru 1360. godine, a u kojoj je sahranjen i vlastelin Ostoja Rajaković, srodnik kralja Marka.

Za vlade cara Dušana podignut je spoljašnji narteks Crkve Svete Sofije u Ohridu sa galerijom i stepeništem.

 

/SRNA/

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Najnovije vijesti