CN radio

CN radio

Stogodišnja baka Kosa Perović iz sela Grivci kod Stjenica u Rogatici: ZDRAVLJE DOLAZILO VAZDUHOM SA RABA I OD VODE IZ ČATRNJE

ROGATICA – Očito idem stopama moje majke Ilinke (Sokolović) koja je živjela 105 godina, priča baka Kosa Perović iz sela Grivci kod Han Stjenica u opštini Rogatica, koja danas, 12. aprila, ljeta Gospodnjeg 2022. navršava 100 godina i ulazi u drugi vijek svog mukotrpnog života u još uvijek dobrom zdrvstvenom i fizičkom, a pogotovo psihičkom, stanju i prema nezvaničnim podacima mogla bi biti i najstariji stanovnik u opštini Rogatica.

Ne traži niko od bake Kose da nešto radi u i oko kuće. Ali, zato ni baka Kosa ne traži mnogo od svojih tri kćerke i dva sina i njihovih potomaka među kojim je 12 unučadi, 21 praunika i devetoro čukununučadi (dvoje više nego prošle godine u ovo vrijeme), pa računajući snahe i zetove, koji su „tuđe krvi“, porodicu čiji je baka Kosa rodonačelnik sačinjava 66 članova koji se zdašno trude trude da se nađu u prilici da joj budu na usluzi.


Za to je ipak posebno zadužen najmlađe „dijete“ bake Kose, sin Marinko (72) koji priča: „Ja sam tu da se nađem majci pri ruci. Skuvam joj kafu i zajedno je popijmo uz čašicu domaće mučenice rakije od šljiva ili sve popularnijih jabuka i razgovor uglavnom na temu šta je nekad bilo. Nju mnogo ne interesuje šta će biti sutra, osim kako će biti vrijeme i hoće li ona bar malo moći izaći pred kuću, na sunce i ovaj naš čist planinski vazduh koga donosi vjetar sa obližnjeg brda Rabar, kazuje Marinko koji svoje penzionerske dane provodi u rodnim Grivcima sa majkom koja se još uvijek za njega brine kao da je on „mlad i zelen“, a za sebe kaže – neka je on meni živ i zdrav, a mene su zaobišle mnoge boleštine pa i ova, kako je vi zovete, korona.

Baka Kosa iako je zašla u drugi vijek života, udavala se samo jednom. Za Milivoja Perovića u Grivce kada je imala 20 godina uz rat 1941-1945. Prvo dijete, kćerku, rodila je 1944, a zadnje peto, sina Marinka, 1950. i kako reče, najvjerovatnije će okončati život na njegovim rukama. Dođu i ovi drugi koji su iz porodične kuće otišli svojim putevima, ali to je samo na viđenje, a Marinko me hrani i odijeva, on mi donosi drva i loži vatru, on mi pomaže i da se okupam, očešljam ove moje sijede vlasi i odsiječem nokte.

UDOVICA 60 GODINA
Muž bake Kose, Milivoje, umro je davne 1962. u 43 godini života od posljedica ranjavanja tokom Drugog velikog rata. Na njegovoj Kosi ostalo je da se brine o petoro djece koja su bila sitna i nejaka, a imanje, mjereći po dunumima, veliko, a po kvalitetu vrlo slabo – krš i šikara. Cijeli dan kosi dobar kosac i na kraju jedva se sakupi mali plast sijena.
To i sve drugo što joj je donio život mlade udovice baka Kosa je svjetla obraza, za svoju žensku snagu i umjeće, junački iznijela. Muškarci su joj se, prisjeća se ona, divili, cijnili i poštovali, a žene su joj ne rijetko zavidjele zbog toga što su im njihovi muževi prebacivali: „kako može Kosa a ne možeš ti“?!
OD DINARA PRAVILA DVA
A Kosa je čak svojim rukama i kuću dizmila i malterisala i sve dok joj djeca nisu prirasla radila i mnoge druge „muške“ poslove. Iako nije imala ni razreda škole bavila se i trgovinom, i nikad na svoju štetu. Obilazila je pijace u okolini, a išla je i u šoping ture u Italiju, Tursku, Rumuniju, Mađarsku. Da bi ishranila petoro djecu obrela se i u berbi kukuruza u Vojvodini. Radila je i na dnevnicu kod žena „milicajki“ na Stjenicama i drugih koji su je tražili za obavljanje nekih kućnih ili poslova u vrtu, njivi ili na livadi, i uvijek pokušavala da od dinara napravi dva. Čuvala je i štedjela, pored ostalog i za gradnju kuće, štale i ostalih objekata koji su trebali jednom seoskom domaćinstvu kakvo je bilo njeno u tada bezvodnom sočičkom kraju.
Zato, kazuje baka Kosa, drago mi je što sam doživjela da i naše selo putem vodovoda dobije čistu vodu za piće i ostele potrebe koje smo mi podmirivale putem čatrnja koje uz čisti vazduh sa Raba imaju zaslugu za moj dugovječan život , i što je došao asfalt. U to nisam vjerovala, a eto desilo se i za mog života. Još ako se realizuje zamisao da se jednog dana svi iz moje porodice okupimo nekim povodom, onda neka i meni bude kraj, neću zažaliti, reče na kraju baka Kosa Perović, po rođenju Sokolović iz Šenkovića u opštini Sokolac.

 

Izvor: 058.BA

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Najnovije vijesti