Destabilizacija na Bliskom Istoku i novi ( stari ) sukob između Izraela i Palestine, dodatno je izmješao karte svjetske političke scene i otvorio jedno novo pitanje globalne politike. Neki novi sukob je bio neminovnost, jer se morala skrenuti pažnja sa rata u Ukrajini, gdje se situacija ne odvija onako kako su to pojedine zemlje Zapada željele. Pitanje je vremena kada će rat u Ukrajini biti gotov, dogovorom za stolom i pobjedom “demokratije” i trezvenosti.
Rat u Izraelu je već oproban metod ( kao što bi to mogao biti neki novi sukob na Balkanu ) velikih sila. Osjetljiva teritorija, temeljena na nacionalnom, kulturnom, a povrh svega, vjerskom aspektu. Ništa manje, ni više situacija identična našoj. Istorijski problemi su ti koji muče i nas i Bliski Istok, te s toga sa toliko pažnje posmatramo sva ta dešavanja u Izrelu.
Rat u Izraelu, ponovo je podjelio svijet. Svjedoci smo čestih demonstracija širom svijeta i pružanja podrške jednoj od zaraćenih strana. Koga Srbi da podrže?! Srbi treba da podrže mir, ne favorizujući nikoga. Česte su nedoumice, jer u javnosti se šire priče- Palestina nije priznala Kosovo! Istina, Palestina nije priznala Kosovo, ali sigurno ne iz ljubavi prema Srbima, nego iz raloga sto ga je priznao Izrael. Više je to inat, nego sam osjećaj. Samo da bude kontra-stav Izraelu. Da je kojim slučajem Izrael odbio da prizna Kosovo, to bi uradila Palestina. Tako da je ovaj čin samo izraz političke volje palestinskog državnog vrha. Ako ćemo da govorimo o “srpsko-palestinskim” odnosima, ne treba zaboraviti da su iz Palestine dolazili mudžahedini, koji su ratovali protiv Srba na teritoriji Bosne tokom rata 90-tih. Ne samo da su ratovali, nego su se isticali sa monstruoznim zločinima. S druge strane, Izrael je politički instrument Zapada i svira onako kako mu vodeće sile Zapada dodijele note. Zapad im je nakom toliko vijekova dao državu, pa je red da isto toliko vijekova podržavaju stavove Zapada. Za razliku od Palestine, sa Izraelom djelimo tragičnu stradalničku prošlost, ali to nikome ne daje za pravo da podržavamo stradanje drugog naroda. Mir je ono što je jedino pravedno, pogotovo u ovom sukobu, gdje je Izrael daleko nadmoćniji.
Palestina se olako pustila u sukob, a pravo pitanje je- ko je dao “zeleno svjetlo”?! Ko god da je, pustio ih je niz vodu. Izrael je ozbiljan takmac za sve arapske zemlje u okruženju, a kamoli za jednu Palestinu. Međutim, decenijama unazad pokazalo se da su Arapi u Palestini “žilav” protivnik, koji ne preza ni od čega. Međutim, ako će se cijena ovog rata mjeriti brojem poginule i nestale djece, bolje da ga ne vode. Svakako će se i taj rat okončati za “zelenim stolom” i status-om quo, jer realno govoreći, ovaj sukob, konačno će biti riješen kada ne bude jedne od te dvije teritorije. Možda to ne djeluje tako na prvi pogled, ali pozadina svega je vjerski motiv. Jerusalim! To je rak rana i za Jevreje i za muslimane. Svjesni su i jedni i drugi da je gubitak Jerusalima, gubitak njihovog nacionalnog i vjerskog identiteta. Samo oni narodi, koji djele istu sudbinu, mogu da shvate i Izrael i Palestinu. Ono što je za Srbe Prizren (Kosovo i Metohija), za muslimane širom svijeta Meka, za Ruse Carigrad, to je za Jevreje ( i Palestince ) Jerusalim. Svima je cilj da bude svoj na svome.
Da ne bude zabune, iako nije istorijski vezana za tu teritoriju , Rusija će uvijek stremiti ka Carigradu i vraćanju krsta na kupole Svete Sofije. To su neki dalekosežni ciljevi, koji će čekati pogodnu političku situaciju u svijetu. A što se tiče Jerusalima, koplja će se tu lomiti dok ih god bude imao ko nositi. “Krv njegova na nas i na djecu našu” kako uzviknu narod Jerusalima ispred Pontija Pilata i nevinog Isusa Hrista, narod koji od tada, pa da do dana današnjeg proljeva krv na tom području, nekad svoju,a nekad tuđu…
Mir će biti dogovor za predah, jer ratom u Izraelu, nosiće se generacije.
Tekst: Mile Vasiljević
