Danas je Vidovdan, 28. jun, jedan od najsnažnijih stubova srpskog nacionalnog identiteta – dan kada istorija, vjera i narodna sudbina govore jednim glasom.
Na taj dan, daleke 1389. godine, na Kosovu polju, odigrala se bitka koja je zauvijek promijenila tok srpske, ali i evropske istorije. Kosovska bitka nije bila samo sukob vojnički, već sudbonosni ispit duhovne snage, kako to narodna pjesma kaže – “grdno sudilište” srpskog naroda.
U toj bici do ostvaren je najveći srednjovjekovni ideal – bitka za Carstvo nebesko, ili kako se to u zapadnoevropskim kraljevinama zvalo, nebesko kraljevstvo. Za razliku od drugih naroda, Srbi su taj ideal ostvarili do kraja – platili su ga životom svog vladara, kneza Lazara, i najvećim dijelom svoje vojske.
Knez Lazar, birajući Carstvo nebesko umjesto prolaznog zemaljskog, utkao je u srpski narod zavjet koji traje vijekovima – zavjet da čast, sloboda i vjera stoje iznad svega. Kosovska bitka, iako vojno neodlučna, u kolektivnom sjećanju Srba ostala je moralna pobjeda i simbol nepokolebljivog duha.
Vidovdan je više od istorijske godišnjice – to je duhovna vertikala srpskog naroda, podsjetnik na vjekovnu borbu za opstanak, slobodu i istinu. Tog dana su se, kroz istoriju, dešavali ključni trenuci: sarajevski atentat 1914. godine, koji je pokrenuo lavinu događaja Prvog svjetskog rata; donošenje Vidovdanskog ustava 1921. godine; au novije vrijeme, uvijek nova, politička i društvena previranja koja Srbe podsjećaju da istorija nikada ne miruje.
Danas se, širom Republike Srpske, Srbije iu srpskoj dijaspori, Vidovdan obilježava molitvama, parastosima, sjećanjem na junake, ali i pogledom u budućnost. U tišini Gazimestana, u hramovima i na narodnim saborima, srpski narod se prisjeća da Kosovo nije samo geografska tačka – ono je zavjet, ogledalo snage i ispita savjesti.
Kosovo polje i danas je mjesto gdje se mjeri snaga, dostojanstvo i vjera. I danas je to polje, i duhovno i političko, otvoreno – jer borba za Kosovo i Metohiju, za identitet i opstanak srpskog naroda, traje.
Vidovdan nas uči da sloboda i čast nikada nisu bile jeftine, niti lako dostupne. Uči nas da nema trgovine sa svetinjama, da se narod bez zavjeta lako pretvara u bezličnu masu, a država bez pamćenja u praznu ljušturu.
Zato danas, kada mnogi žele da zaboravimo svoje „grdno sudilište“, svoje Kosovo, svoje zavjete, Srbi širom svijeta ponavljaju staru istinu – nismo narod koji se odriče ni istorije, ni imena, ni vjere, ni zemlje.
Vidovdan je, bio i ostaje, dan kada Srbi ne kleče – već stoje uspravno pred Bogom, pred precima i pred budućnošću.
Tekst: M.Č.
