Danas će biti upriličeno obilježavanje 27 godina od raspuštanja zloglasnog logora „Silos“ u mjestu Tarčin, u opštini Hadžići, u kojem je više od 600 srpskih civila prošlo kroz najstrašnije torture, fizička i psihička zlostavljanja, prebijanja i mučenja glađu, od kojih 24 nije preživjelo.
Logor „Silos“ ostaće upamćen kao jedan od tri najveća logora na teritoriji sadašnje Federacije BiH /FBiH/, ali i jedan od 126 kazamata na području ratnog Sarajeva.
Skup je zakazan na Trgu „Srbija“ u Istočnom Novom Sarajevu, a kolona će krenuti sa istog mjesta u 11.00 časova.
Parastos će biti služen u crkvi Svetih apostola Petra i Pavla u Oseniku u naselju Pazarić, a dolazak ispred logora „Silos“ planiran je u 12.40 časova.
Obilježavanje se organizuje treći put, a trebalo bi da prisustvuju predstavnici institucija Republike Srpske, grada i opština iz sastava Istočnog Sarajeva.
Većina logoraša koji su dočekali slobodu danas uglavnom živi u prekookeanskim zemljama, daleko od mjesta zločina i zloglasnog logora koji je zatvoren na Svetog Savu 27. januara 1996. godine, i to dva mjeseca od parafiranja Dejtonskog mirovnog sporazuma i predviđenog roka za raspuštanje logora u BiH.
Ranija svjedočenja srpskih logoraša potvrđuju da je logor „Silos“, koji su muslimanske vlasti osnovale 11. maja 1992. godine u objektu u kojem se prije rata čuvala pšenica, imao sve elemente zloglasnog logora „Aušvic“ iz Drugog svjetskog rata.
U njemu su uglavnom bili zatvoreni civili sa područja Tarčina, Pazarića i drugih okolnih mjesta, muškarci od 14 do 85 godina i 11 žena, od kojih je jedna bila u šestom mjesecu trudnoće, te 11 rezervnih vojnika, zarobljenih na borbenoj liniji u Hadžićima.
Najmlađi među njima bio je četrnaestogodišnji Leo Kapetanović, a najstariji osamdesetpetogodišnji Vaso Šarenac, koji je umro u „Silosu“ na temperaturi koja je uvijek bila za 10 stepeni niža od spoljašnje.
