U bivšem rogatičkom srezu postojala je prije okupacije Srpska škola na Sokocu. Prema jednom podatku ona je osnovana 1874. a prema drugom 1871. godine. Prvi učitelj bio je Milovan Crnogorac.
Originalni dokumenat o osnivanju ove škole nalazio se prije prvog svjetskog rata kod Sime Begovića, sveštenika iz Pala, jednog od učenika ove škole, ali je u ratnom metežu propao. Po njegovom sjećanju, koje je zabilježio Risto Sušljić, u tome dokumentu stajalo je otprilike ovako: “Mi kmetovi sa Glasinca u ime Boga i živonačalne Trojice i svete Bogorodice osnovasmo 1874, g. srpsku školu na Sokocu i pogodismo učitelja Milovana Crnogorca za 300 groša tvrdijeh para na godinu i povrh toga: 12 junjaga vune, 5 junjaga masla, 10 junjaga kajmaka, 50 oka sira i 200 oka ječmena mliva”.
Ilija Grbić zabilježio je ovako sadržaj prepisa toga dokumenta: “Uime Svete Trojice i Matere Bogorodice, mi kmetovi sela Glasinca sastadosmo se u Sokocu na Gracu i osnovasmo školu. Za učitelja postavišmo Milovana Crnogorca i odredismo mu Platu od 300 groša tvrdije para godišnje, dva tovara ječmena mliva, 10 oka kajmaka, 10 junaga vune, 5 junaga masla i da ga drvarimo”.
Crnogorac se zadržao kratko vrijeme na Sokocu. Poslije njega došao je za učitelja Risto Čajkanović, zatim Risto Radić, koji je od školskih kvalifikacija imao dva razreda gimnazije. Kao prvi školovani učitelj došao je “iz prijeka” neki Barbulović.
U početku škola je imala tri razreda. Kasnije je otvoren i četvrti. Svi učenici učili su u jednoj učionici sjedeći prekrštenih nogu na podu. U prvo vrijeme od knjiga su imali samo bukvare. Te bukvare donosio je iz Užica svake godine u vreći Mićo Kovačević, seljak iz Sokoca, koji se bavio švercom rakije, pa je uzgred švercovao i bukvare. Nastava se svodila na čitanje, pisanje i računanje. Učitelj je vršio ispitivanje na zanimljiv način. Na jednom parčetu-papira izbušio bi rupu. Kroz nju je učenik gledao jednim okom na slova u bukvaru i čitao ona koja mu učitelj pokazuje. Tom prilikom nastalo bi nagađanje. Ako učenik ni treći put ne bi pogodio koje je slovo, slijedio je pljusak batina po glavi.
Poslije škole na Sokocu ubrzo su se počele otvarati škole i u susjednim selima. To su bile neke vrste filiialnih škola. U njima su bili učitelji oni koji su s odličnim uspjehom završili školu na Sokocu. Te su škole radile od Mitrovdana do Spasovdana. Nisu se dugo održale. Poslije izvjesnog vremena obustavile su rad po naređenju austrougarskih vlasti.
Po pričanju pomenutog Sime Begovića, nastava u tim školama bila je vrlo primitivna. Učitelj je stanovao u istoj sobi koja je služila , za učionicu. Nastavu je održavao sjedeći na krevetu, bos, prekrštenih nogu. Pored njega stajala su tri štapa. Najkraćim je dovodio u red učenike iz prve klupe, srednjim one u sredini, a najdužim je tukao one u zadnjim klupama, i to sve ne dižući se s mjesta. Ovo podsjeća na nastavu u muslimanskim vjerskim mektebima.
Učitelja su plaćali seljaci u naturi. Bogatiji su davali kozu i jare, siromašniji samo jare, a najsiromašniji kokoške.
Izvor: Udruženje građanja STUB, Sokolac
