Nakon nedavnih kritika poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske Nebojše Vukanovića na račun profesora Miloša Kovića, zbog njegove podrške politici Milorada Dodika, oglasila se grupa profesora, nekadašnjih studenata profesora Kovića, na čelu sa istoričarom Miletom Vasiljevićem.
Pismo istoričara Vasiljevića prenosimo u cjelosti:
„ Skorašnja izjava gospodina Nebojše Vukanovića, koja se odnosila na uglednog profesora Beogradskog univerziteta Miloša Kovića, izazvala je buru nezadovoljstva, kod svih onih koji poznaju profesora Kovića i njegov rad. Izjava gospodina Vukanovića odnosila se direktno na prof. Kovića, njegov rad, njegovu djelatnost i povrh svega, njegovu ličnost. Gospodin Vukanović, nije birao riječi i termine, nazivajući profesora Kovića čak i pogrdnim imenima. Jednoj javnoj ličnosti kao što je gospodin Vukanović to ne priliči, a naročito da “on” kao takav, kritikuje lik i djelo profesora Kovića. Ovim radom ću pokušati da u veoma kratkim crtama, obrazložim neke stvari, naročito da skrenem pažnju gospodinu Vukanoviću na pojedinosti.
Profesor Miloš Ković je profesor na Beogradskom univerzitetu, na katedri za Istoriju, uža sfera interesovanja mu je Opšta istorija Novog vijeka, te predavanja drži iz pomenute oblasti. Doktorsku disertaciju “Dizraeli i Istočno pitanje” temeljio je na ogromnoj istorijskoj građi koju je prikupio, a posebno je važno istaći da je najveći obim posla obavio boraveći u britanskim arhivima, jer je boravio na Oksfordu određeni vremenski period. Autor je mnogih naučnih radova, rasprava, prikaza i knjiga koje se odnose na istoriju srpskog naroda. Unazad deceniju i više aktivan je borac za srpsko nacionalno pitanje, borac za Kosovo i Metohiju i borac za Republiku Srpsku, gdje je svakako omiljen profesor među svojim studentima. Jedan je od rijetkih profesora, koji vodi svoje studente na Kosovo i Metohiju i upoznaje ih na nacionalnim blagom srpskog naroda.
Profesor, koji je podigao svijest srpskog naroda kroz kosovski zavjet, kroz tradiciju i koji jasno predstavlja srpsku politiku u vrtlogu XXI vijeka. Važno je istaći i da je prof. Ković bio ekspert- vještak u procesu odbrane generala Ratka Mladića pred haškim tribunalom. Profesoru Koviću je bio zabranjen ulazak u Republiku Srpsku i gospodin Vukanović zna zašto?! Profesor Ković je takođe zbog svog djela i rada, naišao na sukob sa nekolicinom profesora sa beogradskog univerziteta, koji su pro-zapadno orijentisani, koji žele da se srpska istorija temelji na kvazi-istoriji nekih zapadnih zemelja, preko svog instrumenta- Haškog tribunala. Ovo je gospodin Vukanović posebno istakao, dovodeći u pitanje kredibilitet profesora Kovića.
Govoreći čak da profesor Ković nema nikakve reference itd. Sve ovo dobija poseban karakter kada se zna i da je gospodin Vukanović, tobože, neki istoričar, ili je pak negdje završio neku istoriju i geografiju! Meni, kao istoričaru je čudno da se gospodin Vukanović nije upoznao sa likom i djelom profesora Kovića, ili bar sa profesorima koji su uticali na Kovićevu istorijsku misao?! Sve ove nebulozne izjave gospodina Vukanovića “imaju smisla” ukoliko gospodin Vukanović želi da se dodvori nekim krugovima u Srbiji, koji su pro-zapadne orijentacije. Gospodin Vukanović je u svojoj izjavi jasno podržao taj krug ljudi, a među njima prednjači prof. Nikola Samardžić, liberal i blizak saradnik Čedomira Jovanovića.
Možete zamisliti sada koga gospodin Vukanović napada, a kome se dodvorava?! Za razliku od prof. Kovića, šta je to gospodin Vukanović godinama unazad uradio po nacionalnom pitanju za srpski narod? Kada je otišao na Kosovo i Metohiju posljednji put, kada je bilo šta rekao po pitanju spoljne politike srpskog naroda itd. Naravno, nije prof. Ković jedini koji smeta gospodinu Vukanoviću. Ima tu još jedan određen krug profesora, ali je svo nezadovoljstvo usmjerio na Kovića. A razlog svemu je, što je prof. Ković podržao politiku aktuelne vlasti u Republici Srpskoj i Milorada Dodika!
Sine ira et studio- Bez strasti i pristrasnosti, ovdje ću reći navesti nekoliko primjera, koji će se nekome dopasti, a neki će ipak to sve osporavati. No, ali govorimo objektivno, o politici koju vodi gospodin Milorad Dodik i zašto ga podržava najveći broj srpske kulturne elite. Dodik je za sada jedini vladajući političar među srpskim zemljama, koji razgovara sa Zapadom, upravo onako kako Zapad razgovara sa nama, sa javnim jasnim stavom i bez javnog dodvoravanja. Gospodin Dodik je jedini, koji je u ovoj velikoj svjetskoj krizi, u par navrata posjetio Rusiju i g Vladimira Putina, gdje jasno ističe svoju spoljno-političku orijentaciju. Ovdje je posebno važno istaći, da je to za sada jedini ispravan put kojim srpski narod treba da ide, put u susret Rusiji, kao tradicionalnom srpskom savezniku. Naravno, ima i Rusija svoje interese, ali ukoliko se oni poklapaju sa interesima srpskog naroda, ništa tu ne treba osporavati.
Između ostalog, molim gospodina Vukanovića da čita Aleksandra Dugina, koji je blizak saradnik Vladimira Putina. Dalje, g. Dodik ne priznaje Kosovo, jedina je kočnica u BiH, koja stremi tom putu. Dobra saradnja sa Viktorom Orbanom, koji takođe ima jasan stav po pitanju nacionalne svjesti svog naroda. Zatim, često pominjanje referenduma za otcjepljenje! Ovo posebno koristi opozicija i sam g. Vukanović, gdje često pominju Dodika da se on time poigrava sa srpskim narodom, daje lažnu nadu i prikuplja poene-glasove na taj način.
To apsolutno nema nikakvog smisla. Referendum, nezavisna Republika Srpska, Republika Srpska u sastavu Srbije itd., treba da se pominju u svakom kontekstu! Naravno, političke prilike nisu sada takve, ali će biti nekada. Italijanima i Nijemcima nije niko dao državu, molio ih da se ujedine, nego su se sami izborili za to i taj put je trajao dugo, od ideologije do rata, a povrh svega, stvaranjem određene političke situacije u tom trenutku. Tako da je i ovaj stav g. Dodika, potpuno ispravan.
Ono što bih posebno trebao istaći je što vlast proteklih nekoliko godina vodi posebnu brigu o pomenima stradalim Srbima iz Drugog svjetskog rata i proteklog Otadžbinskog rata. I ovdje ćete naći g. Vukanovića, koji to sve kritiku i govori da se to sve na kraju pretvori u politički miting. Lično sam bio na nekoliko pomena- Gradina, Bratunac itd. i nigdje nisam vidio da je vlast nekome zabranila da prisustvuje. Naravno, dužnost g. Dodika je da se obrati narodu, kao predsjednik države. Do prije nekoliko godina, svi su kritikovali što nema vladajućih krugova na takvim dešavanjima, a sada kada ih ima, odmah se pominje politički miting, dajte molim vas. Sve su ovo ispravni stavovi, gdje svaki iole nacionalno osvješćen Srbin ne bi bio u stanju da ne podrži. E sada, g. Vukanoviću je očigledno krivo što sve ovo potiče od Milorada Dodika, pa je riješio da malo krene i na kulturnu elitu, koja ga podržava. Životni opozicionar, kome je samo u glavi izgleda ona Bulgakova da je „svaka vlast nasilje nad drugima“, a da to njegova vlast ne bi nikad bila! Zaista smiješno.
Gospodin Vukanović može da se bavi politikom, da glumi klovna u cirkusu, da zloupotrebljava ostale opozicione političke stranke, da narodu puni glavu kojekakvim pričama, da se dodovorava kome hoće … ali ne bi smio da se hvata u koštac sa naukom i naučno-kulturnom elitom, jer će doživeti fijasko. Opet kažem, želim da vjerujem da su ove nebuloze g. Vukanovića neka vrsta njegovog spasa, nešto što će natjerati da bude ponovo u žiži javnosti, što je donekle i uspio, čim sam sve ovo napisao.
Možda su ovo posljednji obelisci jednog političara, jer narod nije zaboravio njegovo šarlantanstvo od prošlih izbora, navodnog “čišćenja dvorišta”. G. Vukanovića niko ne shvata ozbiljno ni u njegovoj Hercegovini, a dolazi kod drugih da “čisti dvorište”. Živ bio, drži se ti podalje od svih nas. Za jednu sredinu, koja se ističe čašću, poštenjem, čestitošću, za jednu Hercegovinu, Vi ste g. Vukanoviću loš primjer. Pitajte Vaše sunarodnike Hercegovce, ugledne profesore, šta će reći o Milošu Koviću ili ćete pak i njih nazvati izdajnicima. Gospodin Vukanović treba da razmisli o svemu, da jezik ne brza za mozgom, da odmjeri svaku, prije nego što presječe, a povrh svega, da nekada pusti “da prenoći”, biće pametnije. Nije bitno koliko se kaže, nego šta se kaže. Zdrav bio, gospodine Nebojša Vukanoviću“.
